Uzgoj kupusa čest je na našim područjima. Nasadi kupusa u Hrvatskoj zaprimaju površinu do 10 000 hektara, no prinos kupusa je ipak nešto slabiji s oko 16 tona po hektaru. U primorskom dijelu zemlje uzgaja se u proljetnim mjesecima, dok se u kontinentalnom djelu obično uzgaja za jesensku berbu i preradu.
Kupusa spada u dvogodišnju zeljastu biljku, porodice Brassicaceae koja razvija pup savijanjem listova. Prvu godinu nakon sadnje kupus razvija vegetativne organe, dok druge godine započinje razvoj cvjetnog stabla i sjemena. Korijen se sastoji od debljih žila iz kojih se dalje šire bočne žile. Neke od žila mogu prodrijeti u tlo do dubine od jednog metra. Nadzemni dio kupusa, odnosno glavica kupusa, ovisi o sorti i može narasti od 30 do 50 centimetara.
Sjetva i sadnja kupusa
Osnovna obrada tla kod sadnje kupusa obavlja se obvezno u jesenskim mjesecima, a tlo se obrađuje na dubinu od 25 do 30 centimetara. Tako poorano zemljište ostavlja se za prezimljavanje u otvorenim brazdama.
Daljnja priprema tla nastavlja se na proljeće. Sastoji se od radova kao što su: kultivacija, drljanje i valjanje. Obvezno treba obaviti valjanje tla jer kupus ne može opstati na rastresitom tlu. Kod uzgoja kasnog kupusa kao postrni usjev, zemljište se treba orati te se obvezno odmah pripremiti skidanjem prethodnog usjeva.
Kupus se uzgaja u plodoredu jer ga u protivnom mogu napasti bolesti i štetočine. Kupus bi se na istoj površini smio sijati tek nakon tri godine. Najbolji predusjevi za kupus su: krastavac, cikla, celer, salata, mahuna, grašak, rajčica, ječam, krumpir i pšenica. Kupus je dobar predusjev za većinu povrća jer nakon njega zemljište ostaje rahlo i bez korova.
Sjetva kupusa se treba obaviti s velikom brigom jer samo se tako može dobro uzgojiti. Preporučuje ga se sijati u redove među kojima treba biti razmak od 8 do 12 centimetara, dok se između biljaka, u samom redu, ostavlja razmak od 3 centimetara.
Dubina sjetve ovisi o kakvoći tla i vlažnosti, ali obično se sije na dubinu od 1 do 2 centimetra.
Kod uzgoja ranih presadnica u prostoru koji se ne grije, obratite pažnju na temperaturu jarovizacije (ubrzavanja postupka sjetve) koja bi trebala biti od 0 do 10 stupnjeva. Starije presadnice mogu brže proći spomenuti proces nego one mlađe.
Gustoća rasađivanja ovisi o plodnosti, sorti i vlažnosti tla. Preporučuje se da razmak između biljke u redu bude od 30 do 80 centimetara, ali obratite pozornost na to koliko je krupna sorta koju sijete. Kod međuredne obrade traktorskim kultivatorom, preporučeni razmak između redova je od 80 do 100 centimetara.
Kod ručne sadnje kupusa, sadi se rasad do prvog lista, tako da vršni pup ostaje izvan zemlje te se odmah zalijeva. Kod strojne sadnje, rasad se istovremeno sije i zalijeva.
Tlo
Kupus će najbolje uspjeti na plodnim, strukturiranim i dubokim tlima čiji je pH od 5,5 do 6,5. Proizvodite li rani kupus odgovarat će mu topla, laka i pjeskovita tla, dok će kasniji kupus zahtijevati plodnija i teža tla koja bolje zadržavaju vlagu.
Važno je napomenuti da kupus neće uspjeti na jako vlažnim tlima jer ona imaju slabiju prozračnost pri čemu se rast kupusa dodatno usporava te ne dolazi do oblikovanja glavica.
Ako planirate uzgajati kupus na teškim i kiselim tlima, trebat ćete dodati puno stajskog gnojiva.
Gnojidba
Kod gnojidbe je važno znati u kakvom su stanju tlo i njegova pH vrijednost. Kod uzgoja, kupus iz tla izvlači i velike količine hranjivih tvari te mu je potrebno mnogo kalija i dušika. Unošenjem dušika povećava se prinos, ali je važno obratiti pozornost na N:P:K. No, ako se unosi više dušika nego što je to potrebno, postoji mogućnost da ćete dobiti šuplju, mekanu i rastresitu glavicu čije tržišna vrijednost neće biti visoka. Kad povećate količinu kalija, dobit ćete čvršće glavice, ali pripazite jer bi nedovoljna količina kalija naspram dušika mogla izazvati specifičan neugodan miris kod kuhanja kupusa.
U jesenskim mjesecima preporučuje se kod osnovne obrade tla dodati NPK gnojivo u omjeru 10:20:30 ili 0:20:30 i to 300 do 400 kilograma po jednom hektaru.
Prvo prihranjivanje kupusa obavlja se odmah nakon njegove sadnje i to dušičnim gnojivom KAN 27 posto, u količinama od 150 do 300 kilograma po hektaru. Prije formiranja glavica, preporučuju se i druga prihranjivanja kompleksnijim gnojivima u omjeru 10:20:30 i to 200 kilograma po jednom hektaru.
Ako ćete koristiti stajsko gnojivo, smanjite količine mineralnih gnojiva.
Temperatura
Kupus će najbolje uspjeti na vlažnom i prohladnom području. Najbolje temperatura za rast kupusa je od 15 do 18 stupnjeva. U tom slučaju sjeme će niknuti već za tri do četiri dana. Temperature zraka iznad 25 stupnjeva štetno djeluju na rast glavice. U fazi rozete, kupus može izdržati temperature od minus 3 do minu 5 stupnjeva, a neke sorte izdrže i temperature do minus 8 stupnjeva. Stariji nasadi kupusa mogu bolje podnijeti niske temperature, pa tako bez većih šteta mogu izdržati i one do minus 12 stupnjeva.
Što se tiče svjetlosti, ne podnosi jako zasjenjena područja, posebice kod faze presađivanja te formiranja i rasta glavice.
Voda
S obzirom na klimu na našim područjima kod nas je obvezno navodnjavanje kupusa, a pri navodnjavanju treba održavati umjerenu, ali opet dovoljnu vlažnost tla. Postoji problem kod uzgoja kupusa na jako vlažnim, ali i suhim područja. Ako glavice rastu na previše vlažnim prostorima može doći do njihovog izduživanja, dok će na suhim područjima zaostati u rastu. i ostati malene.
Kod zalijevanja nasada, prvo je potrebno navlažiti gornji sloj od 10 do 15 centimetara. Kod ukorjenjivanja biljke ne preporučuje se zalijevanje jer biljka treba razviti što stabilniji korijen. Potrebe za količinom vode su različite i variraju s obzirom na uvjete.
Navodnjavanje presadnica obavlja se u toplim i natkrivenim rasadnicima. Važno je dodati vodu u malim količinama kako bi se spriječio bujni rast i pojava bolesti te kako bi se održala optimalna temperatura. U ovom slučaju najčešće se navodnjavanje obavlja ručno.
Nakon rasađivanja kupusu je potrebno od 380 do 500 milimetara vode što također ovisi od klimatskih uvjeta.
Kod ranih sorti kupusa, navodnjavanje se obavlja na svakih 8 do 15 dana, kod kasnijih sorti od 5 do 9 dana u početku te kasnije od 8 do 15 dana.
Premala vlažnost usporava formiranje glavica koje mogu ostati mekane i sitne. No, ako se zemlja previše isuši i nakon toga naglo natopi vodom, glavice mogu popucati što dovodi do niže tržišne vrijednosti zbog lošije kvalitete.
Održavanje nasada
Kod održavanja nasada kupusa obvezno se treba dva do tri puta okopati jer se tada biljkama dodaje malo zemlje što omogućava bolje stvaranje adventivnih žilica.
Kupus se navodnjava šest do deset puta za vrijeme vegetacije, a posebice kada se zavijaju glavice.
Prihranjivanje se obavlja po potrebi, dva do tri puta.
Važno je redovito tretirati korove kako bi se održalo zdravlje biljke.
Zaštita od bolesti
Kupusni buhači
Kupusni buhači se obično javljaju za vrijeme toplog i suhog vremena i to jako velikim populacijama. Najveće štete mogu uzrokovati na mladim biljkama. Riječ je malim kornjašima plave, tamnozelene ili crne boje, a štetu rade odrasli kukci tako što grizu listove i tako ostavljaju rupice na kupusu.
Zaštita se može obaviti postavljanjem zaštitnih mreža, a kemijsko suzbijanje kukaca provodi se kada dolazi do oštećenja više do 10 posto površine lista.
Kupusne stjenice
Kupusne stjenice čini štetu na listu tako što po njemu ostavljaju bijele točkice. Kod jakih napada, bijele točkice se pronalaze po cijeloj površini listova. Ovaj štetnik posebno je opasan za mlade biljke jer ih može skroz uništiti. Mogu prezimiti ispod ostataka bilja i u zatvorenom prostoru.
Otporne su kontaktne insekticide pa se preporučuje primjenjivanje ne kemijskih metoda kao što je stavljanje lovnih pojaseva.
Štetne gusjenice
Na kupusu se mogu pojaviti i razne vrste leptira, odnosno njegovih gusjenica. Riječ je o gusjenicama lisnih sovica, kupusnog bijelca, moljca i drugih. Štete rade tako što grizu listove što dovodi do toga da se glavice ne mogu formirati. Osim takvih direktnih šteta, dolazi i do šteta zbog izmeta.
Lisne sovice
Leptiri lisnih sovica imaju raspon krila oko 50 milimetara i dolaze u smeđoj boji. U početku su zelene, a kasnije potamne. Mogu narasti do 45 milimetara. Najveće štete radi druga generacija gusjenica i to u kolovozu i rujnu.
Kupusni moljac
Kupusni moljac ima nešto uža prednja krila u sivoj boji sa žutom prugom na zadnjem dijelu i obraslim resicama. Krila su mu dugačka 16 milimetara. Jaja dolaze u žutoj boji, a kasnije poprime zelenu boju. Gusjenice su zelene te imaju tamniju glavu.
Može prezimiti kao kukuljica ili kao leptir. Nalaze se svi razvojni stadiji tijekom vegetacije, a osobito se javlja za vrijeme sušnog i toplog vremena.
Na početku štetu čine tako da grizu dio između lisnih žila, a kasnije grizu i list ostavljajući rupe.
Kupusari – kupusni bijelac (veliki kupusar i mali kupusar)
Leptiri kupusara su obično bijele boje s tamnim pjegama i uglovima na prednjim krilima. Razlikuju se po bojama, pa tako imamo gusjenice velikog kupusara u žućkasto-zelenoj boji s crnim pjegicama te gusjenice malog kupusara zelene boje sa žutom prugom. Kod jakog napada kupusa, ostavljaju samo lisne žile.
Da biste ih spriječili pobrinite se za dobre agrotehničke mjere (zaoravanje ostataka nakon berbe, pravilan plodored, zalijevanje nasada i suzbijanje korova).
Što se tiče kemijskog suzbijanja, postoji mogućnost korištenja feromonskih mamaca kojima se prati pojavljivanje i brojnost leptira. Tretiranje je uspješnije kada se insekticidi primjenjuju kod mlađih razvojnih stadija.
Duhanov trips
Duhanov trips je ustvari sitni insekt od 1 milimetara, žute do smeđe boje. Ličinke su prozirne i žute boje.
Štetu čine tako što sišu listove kupusa što dovodi do nepravilnih oblika. Kvržice su u početku svijetle, a kasnije potamne. Na tim dijelovima može doći do naseljavanja saprofitskih gljiva te time kupus gubi tržišnu vrijednost.
Odgovaraju mu visoke temperature zraka i niska vlažnost pa se najčešće javlja za vrijeme suše.
Ovaj štetnik može se pratiti tako da se postave plave ljepljive ploče. Izbjegavajte uzgoj kupusa pored poriluka i luka i redovito uništavajte korov.
Kupusna lisna uš
Kupusna lisna uš je sivozelene boje te ima voštanu prevlaku u pepeljastoj boji. Štetu radi tako što siše listove što dovodi do deformacije listova te u konačnici i kovrčanja i sušenja.
Pojava ovog štetnika je češća ako od travnja do lipnja prevladava toplo i suho vrijeme.
Da biste reagirali na vrijeme, redovito pregledavajte parcele.
Kupusni štitasti moljac
Kupusni štitasti moljac je leptirić čija su krila i tijelo prekriveni voštanim prahom u bijeloj boji. Tijelo i glava su mu nešto tamnije boje, a velik je svega 1,5 milimetara. Ličinke su jako sitne, a s odraslim jedinkama obično ih nalazimo na naličju listova.
Razvoju ovog štetnika pogoduje visoka temperatura zraka i vlaga.
Redovito pregledavajte usjeve kako bi se suzbijanje štetnika provelo u ranoj fazi. Preporučuje se da postavite žute ljepljive ploče.
Berba kupusa
Berba kupusa se obavlja tako da se same glavice odsijeku iznad prve etaže donjih listova. Rani kupus se obično bere dva do tri puta, dok se kasni kupus obvezno treba ubrati prije pojava mrazeva i dok temperatura padne na minus 5 stupnjeva.
Ako prilikom berbe dođe do niskih temperatura, potrebno je prekinuti berbu i čekati dok uvjeti ne postanu povoljniji.
Berba se obavlja u većini slučajeva ručno.
Skladištenje kupusa
Kod uzgoja kupusa na većim imanjima, pakiranje se obavlja posebnim transporterima.
Nakon završene berbe kupusa, glavice spremite u sanduke. Kupus se u svježem obliku može čuvati u hladnjačama. Kasne sorte kupusa možete skladištiti do šest mjeseci, srednje kasne sorte do tri mjeseca, te rane sorte do jednog mjeseca. Na temperaturi od 0,5 stupnjeva kupus će zadržati svježi izgled tri mjeseca. Isključivo, samo kasne sorte podnose skladištenje na temperaturi do 20 stupnjeva.
Najbolja relativna vlažnost zraka za skladištenje kupusa je od 80 do 85 stupnjeva, a nikako ne smije prijeći na 90 posto. Cijelo vrijeme potrebno je osigurati dobru cirkulaciju zraka.
Za vrijeme čuvanja kupusa, izgubit će na masi od 8 do 25 posto.
Ljekovita svojstva kupusa
Kupus ili popularnije zelje, od davnina se često jede na našim područjima, a posebice je popularno ono u ukiseljenom obliku. No, osim što je ukusan, kupus je djelotvoran i prirodni lijek za velik broj tegoba. 100 grama kupusa ima čak 40 miligrama C vitamina te značajni udio folne kiseline i vitamina A, a od minerala željeza, magnezija, kalcija, fosfora, natrija i kalija.
Kupus je najbolje jesti u sirovom obliku ili ga tek nešto kratko prokuhati. Najbolji je svakako domaći i organski uzgojeni kupus. Sirovi kupus pomaže kod anemije, anksioznosti, depresije i nesanice, a onaj kuhani, obično se koristi kod proljetne detoksikacije tijela te kod slabe koncentracije, napetosti, slabosti i tjeskobe.
Kupus je prepun antikancerogenog spoja sinigrina koji pomaže u prevenciji raka mjehura, crijeva i prostate. Odlično je protuupalno sredstvo, a pomaže i kod reuma i artritisa.
Ako patite od plućnih bolesti pripremite sok od kupusa s medom. Čisti dišne puteve i pomaže kod bronhitisa i astme. Kod grlobolje i kašlja preporučuje se grgljati njegov ljekoviti sok.
Osim kod navedenog, kupus pomaže i kod mršavljenja, zdrave probave, jača imunitet, čisti tijelo od toksina i liječi čir na želucu.
Kupus u kulinarstvu
Kupus se najčešće priprema na salatu tako da se nariba na malo krupnije dijelove i začini po želji. Slatki kupus može se raditi i kao varivo s rajčicom, a na našim područjima poznato je jelo i krpice sa zeljem, koje se priprema tako da se slatki kupus nareže na trakice, preprži i pomiješa s tjesteninom uz obvezan dodatak papra. Kupus se često može naći u wok jelima uz ostalo povrće ili meso.
Osim slatkog kupusa, često se jede i kiseli kupus koji obiluje važnim vitaminima, mineralima i ostalim spojevima. Čest je u vegetarijanskoj i veganskoj kuhinji zbog svoje ljekovitosti, a od njega se u tradicionalnoj kuhinji priprema sarma i dinstano zelje uz kuhane kobasice.
Zanimljivosti o kupusu
Najstariji podatak o korištenju kupusa datira iz vremena 4000 godina prije Krista iz Kine. Kinezi su smatrali da kupusom mogu postići jin i yang ravnotežu u tijelu. Obično su ga kiselili prije zime te su u njega dodavali prokuhanu rižu.
U Europi je prvi puta viđen uz kamene sredozemne obale sve do Irske i to kao divlji kupus (lat. Brassica oleracea).
Drevni Grci kupus su prvi puta počeli uzgajati u 4. stoljeću prije Krista.
Stari Rimljani su toliko cijenili ljekovita svojstva kupusa da je on zasluženo ušao u njihovu mitologiju. Za vrijeme njihovih slavlja, na stolu se nalazila zdjela puna kupusa jer su vjerovali i da će on bolje apsorbirati alkohol kojeg su popili.
Zanimljivo je spomenuti da stari Grci i stari Rimljani te germanski narodi, nisu poznavali tehniku kiseljenja kupusa. Pripremali su kupus tako što su glavice posipali solju te ih prelili octom i spremili u glinene posude. Postupak kiseljenja kupusa otkrili su stari Slaveni, a on se od onda zadržao do danas.
Autor: M.L., Foto: jcesar2015/Pixabay
