Endivija, znana i kao zimska salata, povrtna je biljka koja pripada porodici cikorija, isto kao i artičoka, suncokret, maslačak i još mnoge poznatih biljaka. Unatoč tome što je time bliža cvijeću, uglavnom se smatra vrstom salate, baš kao i radič, koji joj je najbliži srodnik. To je zato što raste u obliku glave, ima široke listove, koje u obliku rozete rastu iz središta.
Ova zeljasta biljka ima šuplju stabljiku, koja je u početku kratka, a onda se razgrana u gornjem dijelu i naraste do 100 cm visoko. Listovi su joj glatki, a ovisno o vrsti jače su ili slabije naborani i nazubljeni, te različitih boja. Uzgaja se u jesen, a bere na zimu, zbog čega se smatra zimskim povrćem.
Poznajemo dvije vrste endivije, Latifoliu i Crispu, a razlikuju se po tome što prva ima manje nazubljene listove i svjetlije je zelene boje. Kod nas se uzgaja upravo ona i to sorte:
- dječja glava
- dalmatinska kapica
- eskariol žuta
- eskariol zelena
Sadnja endivije
Endiviju je najbolje saditi na zemljištima gdje su se uzgajale kulture kao što su krumpir, grašak, grah mahunar, špinat, proljetne salate i rani kupus. Prije sadnje treba dobro pripremiti i pognojiti tlo. Obrada se obavezno prvo vrši na jesen, baš kao i gnojidba, a onda se na proljeće napravi površinska priprema za sjetvu.
Ako odlučite sijati endiviju na otvorenom, to se može učiniti i sijačicom. Po hektaru se tada sije od 1.5 do 2.5 kg sjemena. Ako želite jednolično nicanje u nasadima, onda je sigurnije posaditi presadnice. Presadnice se prvo uzgoje u otvorenim gredicama ili kontejnerima, sve dok ne razviju barem 5 dobrih listova.
Ako endiviju sadimo na jesen, presadnice se rade od sredine srpnja do početka kolovoza. Gredica za uzgoj mora se održavati vlažnom sve do nicanja. Presađuje se sredinom kolovoza, na razmak od 20 do 30 cm, a među redovima 30 do 50 cm. Što je razmak manji, to će rast biti bolji.
Tlo
Endivija jako dobro raste na svim vrstama tla, ali joj više odgovaraju srednje teška i teška tla, koja se prije sjetve dobro obrade i pognoje. Odgovaraju joj neutralna tla, pH vrijednosti od 6.5. do 7.2.
Endivija, za razliku od ostalih salata, može podnijeti i zaslanjena tla. Ono što ne podnosi je izravna gnojidba stajskim gnojem. Zato je najbolje zasaditi je nakon kultura koje su bile jako dobro gnojene, tako da se kasnije ne mora prihranjivati.
Temperatura
Budući da je endivija zimsko povrće, osjetljivija je na više temperature i najbolje uspijeva u blagim klimama. Sve temperature koje prelaze 25 °C smanjuju joj klijavost. Za rast treba temperature od 15°C do 18 °C, minimalna koju podnosi je 7 °C, a maksimalna 24 °C.
Endivija pred branje podnosi temperature do -3°C, ali dugotrajno joj tako niska temperatura može oštetiti lišće. Smrzava se na temperaturi od 6 °C.
Voda
Endiviji treba mnogo vode kako bi uspjela, stoga je najbolje navodnjavati nasade i to sustavom kap po kap. Odgovara joj umjerena vlažnost tla i relativna vlaga zraka of 70%. Posebna vlaga treba joj pred berbu, jer ako se tada temperature zraka i sušnost povećaju, listovi će joj postati tvrđi i gorči.
Gnojidba
Endiviju je najbolje zasaditi nakon kultura koje su gnojene organskim gnojivima i onima koji nakon žetve ostavljaju u zemlji veću zalihu dušika. Ovoj biljci najviše hranjivih tvari treba u drugoj polovici vegetacije, ali je osjetljiva na dohranu organskim gnojivima.
Održavanje nasada
Nakon što posadimo endiviju, a prije nego zatvore redove svojim listovima, nasade treba prihraniti. Odmah nakon sadnje treba provesti i navodnjavanje nasada. Ono je potrebno i u vrijeme vegetativnog rasta, kada treba i okopavati gredice, sve dok listovi ne prekriju tlo.
Dva do tri tjedna prije sjetve, zelene sorte endivije mogu se podvezati špagom, pa pokriti loncem za cvijeće ili kartonskom kutijom kako bi sredina glavice izblijedila. Ovo se radi isključivo kad je suho vrijeme i to po nekoliko glavica svaki tjedan. Prije podvezivanja nikako se ne smiju zalijevati glavice kako nakon povezivanje ne bi istrunule.
Zaštita od bolesti
Endivija se od nametnika i bolesti može štititi preventivno ili kurativno. Preventivne mjere su odabrati dobro tlo za sadnju i klimatske uvijete, napraviti dobar plodored i optimalno gnojiti te odabrati dobar sadni materijal.
Nakon zaraze nekom bolešću, poduzimaju se mjere otklanjanja i uništavanja zaraženih biljaka i njihovih ostataka. Uz to se mogu upotrebljavati i sredstva za zaštitu bilja, ali samo u najtežim slučajevima i vrlo kontrolirano.
Bolesti i nametnici koji napadaju endiviju su oni koji napadaju i ostale salate. To su plamenjača, bijela trulež i korjenove kvržice.
Berba endivije
Nešto više od tri mjeseca nakon sadnje, endivija je dovoljno velika za branje. Tada joj glavica ima oko kilogram težine. Bere se tako da se reže rozeta u području vrata korijena. Zimi glavice mogu diže ostati na nasadima i brati se neposredno prije prodaje ili konzumacije.
Skladištenje endivije
Nakon berbe endivija se pakuje u kartonske kutije ili letvarice, i tu samo u jedan red, tako da je stabljika okrenuta gore. Prije spremanja u kutije, glavice se obično sortiraju po veličini, količini plodova ili nekim drugim značajkama.
Pakirana endivija može se odmah slati na tržište ili skladištiti na temperaturu od 0 °C i relativnu vlažnost zraka od 90 do 95%, s time da je potrebno i strujanje zraka. Prije skladištenja endivija se mora očistiti pod sveg starijeg lišća i korijenja.
Ljekovita svojstva endivije
Endivija, kao i većina salata, sadrži veliki udijele vode i malo kalorija, ipak ona je vrlo nutritivna i ljekovita namirnica. Sadrži velike udijele vitamina C i beta karotena koji su odlični za očuvanje zdravlja srca, budući da sprječavaju oksidaciju kolesterola koji se nakuplja u krvnim žilama.
Beta karoten smanjuje nedostatak vitamina A, koji je također antioksidans i održava imunitet jakim, ali čuva i zdravlje očiju. Vlakna iz endivije odlična su za zdravlje debelog crijeva jer pomažu u vezanju žučne soli koja se onda izbacuje iz tijela. Ona također smanjuju mogućnost oboljenja od dijabetesa tipa 2, a odlična su i za održavanje optimalne težine tijela, jer nas dugo održava sitima.
Folna kiselina iz endivije odlična je za bolji razvoj živčanog sustava kod fetusa i djece, pa se preporučuje trudnicama, dojiljama, ali i starijoj djeci. Kod odraslih folna kiselina održava kosti zdravima, te smanjuje rizik oboljenja od mentalnih oboljenja.
Endivija u kulinarstvu
Endivija se jede kao i svaka druga salata. Prije svega treba se oprati, otkloniti sve suhe i oštećene listove, a zatim narezati. Može se jesti sama ili s drugim salatama, što se čak i preporučuje jer se tako smanji njen gorkasti okus. Uvijek se priprema i začini neposredno prije konzumacije.
Začiniti se može raznim dresinzima ili samo uljem i octom, odnosno limunskom kiselinom. Može se i začiniti raznim začinima, kao što su peršin, bosiljak, korijander i razne sjemenke, kao što su suncokret ili sezam.
Endivija se može dodavati i hladnim salatama od tjestenine, riže ili krumpira, može se poslužiti samo uz kruh ili iz pečeni krumpir. Odlično se slaže i s drugim svježim povrćem, kao što su rotkvica, grah, mrkva, masline, sa sirevima poput mozzarelle ili feta sira, s tunjevinom i mnogim drugim ukusnim namirnicama.
Zanimljivosti o endiviji
Endivija potječe iz zemalja južne Azije, odnosno sjeverne Kine, ali i iz istočnog Mediterana, Turske ili Sirije, gdje i dalje rastu neke divlje vrste. Ova biljka samonikla je i kod nas, točnije, na Hvaru. Konzumira se više od 3000 godina, kada su je jeli Egipćani, Grci i Rimljani. Počela se uzgajati u 19. stoljeću, najprije u Belgiji i Francuskoj, a sada diljem južne Europe i Azije.
Autor: V.B., Foto: Elsemargriet/Pixabay
