Dud ili murva je listopadna drvenasta biljka koja pripada porodici dudovki (Moraceae), a potječe iz zapadne Azije. Dud se najčešće povezuje s proizvodnjom svile jer se ličinke dudovog svilca prehranjuju listovima bijelog duda.
Vrste duda:
- bijeli dud (Morus alba)
- crni dud (Morus nigra)
- crveni dud (Morus rubra)
Dud krase slatki plodovi koji su pomalo nalik na maline. Stablo duda se rano počinje naginjati prema zemlji pa se čini kao da je starije nego što je. Listovi duda su ovalni i široki, svijetlozelene boje, dugi 12 centimetara, a široki 10 centimetara. Površina listova je dlakava i gruba, a rubovi su mu pilasti. Cvjetovi su sitni i neugledni i cvatu u svibnju, a prvi plodovi duda očekuju se u lipnju.
Sadnja duda
Kod sadnje duda treba znati da ono može narasti od 10 do 20 metara u visinu. Crni dud dostiže nešto manje visine. Također, krošnja se jako razgrana pa treba paziti da dud ne posadite previše gusto. U uzgoju se ipak postižu niži uzgojni oblici do kojih dolazimo pravilnom rezidbom. Pravilna rezidba duda omogućuje lakšu berbu. Postoje razni uzgojni oblici, a na našim područjima najčešći je viseći uzgojni oblik.
Reznice duda obično se sade u rano proljeće ili u jesen tako da se ostave dva do tri pupa iznad zemlje. Reznice duda običnu su dugačke od 20 do 40 centimetara. Razmak sadnje duda varira od 90×90 centimetara do 3×3 metra.
Dud može biti jednodoman ili dvodoman, a u slučaju da je jednodoman, oprašivači nisu potrebni jer se radi o samooplodnoj biljci.
Dudovi se obično sade uz ceste, a razlog je njihova dugovječnosti i duboko formiran korijen koji ne smeta kod uređivanja travnjaka.
Tlo
Dud nije zahtijevan za uzgoj, stoga uspijevat će i na manje kvalitetnim tlima. Ipak, bilo bi dobro da tlo ima neutralni pH i da ne zadržava puno vlage.
Gnojidba
Kod uzgoja duda značajna je mikoriza, odnosno simbioza korijena duda i gljiva što omogućuje da se iz tla fiksira kisik. Zbog toga, za uzgoj duda potrebno je manje gnojiva.
Temperatura
Za uzgoj duda najviše će odgovarati područja do 300 metara nadmorske visine. Otporan je na temperaturu, odnosno zimi će dobro podnositi temperature do minus 23 stupnjeva. Posadite ga na sunčano područje jer kao i većina voća za uzgoj mu odgovara puno sunca.
Voda
Starija stabla duda s dobro razvijenim korijenom, dobro podnose sušu. Naime, korijen duda raste duboko u zemlju i zato može dobro iskoristiti vodu iz dubljih slojeva zemlje.
Održavanje nasada
Razmnožavanje duda
Dud se razmnožava reznicama, cijepljenjem te sjemenom. Iako se lako uzgaja iz sjemena i takva stabla su dobrog zdravlja, za komercijalan uzgoj preporučuje se vegetativno razmnožavanje (reznice i cijepljenje) jer se njime održavaju željene karakteristike ploda i stabla.
Reznice duda se uzimaju od odrvenjelih starijih uzgoja te se režu na tri pupa, odnosno na 20 do 30 centimetara. Odmah nakon toga stavljaju se na ukorjenjivanje. Tada se mogu povezati u snopove i posaditi na dubinu od 6 do 9 centimetara. Kada iz pupova počnu nicati izboji i niknu do 5 centimetara, reznice se otkopavaju i svaka se sadi zasebno.
Orezivanje i rezidba duda
Rezidba duda vrši se prema potrebi kako oblik duda ne bi rastao previše u visinu.
Zaštita od bolesti
Štetnici i nametnici uglavnom zaobilaze dud pa je on pogodan i za ekološki uzgoj.
Pošto se radi o stablu koje daje slatke plodove, jedino su česti su napadi gusjenica pa treba na njih obratiti pažnju i zaštititi dud od njihovih napada.
Berba duda
Stablo duda cvate u svibnju, a plodovi dozrijevaju tijekom lipnja. Berba duda traje dva mjeseca, od lipnja do kolovoza. Veličina plodova je oko 2 centimetra, a za njih je karakteristična iznimna slatkoća.
Listovi duda skupljaju se u proljetnim mjesecima u svrhu pripreme ljekovitih pripravaka.
Skladištenje duda
Kao i svo jagodasto voće i dud je najbolje konzumirati ili prerađivati odmah nakon berbe jer ne može dugo stajati.
Ljekovita svojstva duda
Dud sadrži velike količine limunske i jabučne kiseline te vitamine A, C, B, E i K i magnezij, kalij, željezo, mangan, pektin i drugi. Sadrže i velike količine cijenjenog antioksidansa antocijanina. Zbog svojih brojnih ljekovitih svojstava, dud se može uvrstiti u superhranu. U svrhu liječenja koriste se plodovi, kora i listovi duda.
Dudov sok može pomoći kod astme, afti, epilepsije, glavobolje, groznice, kašlja, proljeva, upala, bronhitisa i zatvora. Koru stabla duda možete iskoristiti protiv crijevnih nametnika jer ima antigljivična i antibakterijska svojstva. Kora korijena crnog duda može se koristiti kod urinarnih infekcija, astme, kašlja i ostalih bolesti dišnih puteva. Listovi duda pomažu kod infekcija očiju i sinusa, kod prehlade i gripe. Čaj od listova duda pomaže kod dijabetesa, a sirup crnog duda pomaže kod grlobolje, bolesti dišnih organa te kod zatvora.
Ipak, budite oprezni kod konzumiranja duda. Ne preporučuje se pretjerivati jer velike količine duda mogu dovesti do manjih trovanja, probavnih smetnji i halucinacija.
Dud u kulinarstvu
Plodovi duda mogu se jesti svježi ili sušeni. Često se koriste za izradu sirupa, sokova, želea, rakija (dudovača), likera i marmelada i pekmeza. Plodovi se suše kako bi se mogli jesti i u zimskim mjesecima.
Pošto ga krasi velika slatkoća, odlično paše i uz slana jela i to ona od divljači.
Listovi duda koriste se u prehrani domaćih životinja, posebice onih koje daju mlijeko jer na prirodan način povećavaju laktaciju.
Zanimljivosti o dudu
Da bi poboljšao proizvodnju svile u Engleskoj, kralj James I. je 1608. godine pozvao stanovnike da posade što više stabala duda. No, većina je posadila crni dud umjesto bijelog, a listove crnog duda dudov svilac ne koristi u prehrani. U prošlosti, Hrvatska je bila treća po proizvodnji duda zbog dudovog svilca, a deblo duda koristilo se i u izradi neretvanskih lađa.
Autor: M.L., Foto: byrev/Pixabay
