Dalije ili georgine su zeljaste trajnice koje pripadaju porodici Asteraceae, a prirodno rastu na području Meksika. Rod dalija sadrži 42 vrste i nekoliko tisuća hibrida.
Podzemno stablo ove biljke je debeli gomolja, a krhka i zeljasta nadzemna stabljika može narasti od 20 do 150 centimetara. Dalija ima tamnozelene, izduženo eliptične listove s nazubljenom ivicom te cvjetove koji mogu biti jednobojni, dvobojni ili višebojni.
Dalije se dijele prema visini te prema veličini i obliku cvijeta. Prema visini, razlikujemo visoke i niske dalije, a prema veličini cvijeta divovske, velike, male i minijaturne. Rekordna veličina cvijeta dalije iznosi 53 cm.
Prema obliku cvijeta, dalije se dijele na deset skupina:
- jednostavne dalije
- dalije s ovratnikom
- dalije nalik anemoni
- dekorativne dalije
- lopočaste dalije
- kuglaste dalije
- loptaste dalije
- kaksusaste
- polukaksusaste dalije
Uvjeti sadnje: bogata, blago kisela i dobro drenirana tla, na dubinu od 10-15 cm
Visina biljke: 30 cm do 1,5 m
Vrijeme cvatnje: od sredine ljeta do prvih mrazeva
Boja cvjetova: nježnoružičasta, žuta, jarkožuta, vatrenocrvena, ljubičasta…
Sadnja dalija
Dalije se mogu razmnožavati sjemenom, gomoljima i zelenim reznicama. Međutim, neki kultivari nemaju sjeme pa se oni mogu razmnožavati isključivo podjelom gomolja ili reznicama. Sadnja dalija se u zaštićenom prostoru može obavljati tijekom veljače ili krajem ožujka, dok se izravno u tlo sadi početkom svibnja. Presađivanje se također obavlja u lipnju.
Sadnja gomolja obavlja se u travnju, kada temperatura tla iznosi iznad 15ºC. Dalije će najbolje uspijevati u blago kiselim tlima koja su dobro drenirana i bogata hranjivim sastojcima. Gomolji se sade na dubinu od 10 do 15 cm, a najbolje ih je saditi na mjesta na kojima će biljke imati barem šest sati izravne sunčeve svjetlosti. Gomolje svakih nekoliko godina treba izvaditi i podijeliti na nekoliko dijelova.
Za dobivanje reznica, gomolje treba u ožujku posaditi u zatvorenom prostoru, a kada dosegnu visinu od 7 cm, režu se i ukorjenjuju u vlažnom supstratu. Nakon zakorjenjivanja i prestanka opasnosti od mrazeva, presađuju se u vrt.
Dalije se obično sade u grupama i razmak između patuljastih vrsta treba biti oko 20 cm, dok je kod visokih biljaka potrebno ostaviti razmak od 50 cm. Nije preporučljivo saditi ih gušće jer će onda puno rasti u visinu i manje će cvjetati.
Uzgoj dalija
Dalije su prikladne za uzgoj u vrtovima i na cvjetnim gredicama – pojedinačno ili u većim skupinama. Preferiraju dobro drenirana tla, ali mogu uspjeti i na glinastim tlima kojima je dodan pijesak. Kad je u pitanju pH vrijednost tla, ona bi trebala biti oko 6,8.
Zemlja u kojoj će se uzgajati dalije priprema se tako da se u nju dodaju vrtni kompost ili stajsko gnojivo te 125 g ribljeg koštanog brašna po metru kvadratnom. Dalije odmah nakon sadnje treba dobro zaliti i nakon toga nema potrebe za zalijevanjem sve do faze intenzivnog rasta jer previše vlage može dovesti do truljenja gomolja. Biljka se od lipnja do rujna prihranjuje jednom mjesečno, a prihranjivanje se vrši NPK gnojivima koji imaju veći udio fosfora i kalija.
Ako želimo da dalija raste u obliku grma, uklanjat ćemo vrhove mladih stabljika, a kako bi produžili cvatnju, trebamo redovito uklanjati ocvale cvjetove.
Dalije ocvatu i nakon prvih jačih mrazeva uginu, pa ih tada treba skratiti na 10-15 cm iznad tla. U hladnijim područjima se dalije vade iz zemlje i okrenute naopako ostavljaju na sušenju tri tjedna. Gomolji se nakon sušenja ostavljaju na mračno i hladno mjesto. Možemo ih pokriti komadićima kore, tresetom, novinskim papirom ili ih staviti u drvene kutije s pijeskom. Temperatura prostorije u kojoj će se čuvati gomolji treba iznositi oko 6°C, a treba pripaziti i na vlažnost zraka, jer previše vlažan zrak može izazvati truljenje, a suh zrak će isušiti gomolje.
Dalije koje su se uzgajale za rezano cvijeće treba brati u fazi punog cvata jer se pupoljci neće otvarati nakon branja. Beru se rano ujutro ili navečer.
Bolesti i štetnici
Od nametnika, dalije mogu napasti lisne uši koje se javljaju na mladim pupoljcima. Dalije vole i puževi i voluharice koje mogu duže vrijeme gristi korijen, a da vani ne postoje nikakvi znakovi. Biljka uvene tek kad potpuno ostane bez gomolja.
Od bolesti se može javiti pepelnica koja uglavnom napada slabije biljke i one posađene u teglama. Najčešće se javlja za vrijeme suše i znak je da dalijama nešto fali. Kako bi se spriječila pojava ove bolesti, biljkama treba osigurati dobre uvjete, dosta hranjiva i vode.
Zanimljivosti o dalijama
Za razliku od tradicionalnih glasnika proljeća – visibabe, jaglaca i šafrana, dalije su glasnici raskošne jeseni. Često se koriste za dekoraciju na vjenčanjima, a odlično se slažu s karanfilima, ružama i šarenim jesenskim lišćem i bobicama.
S dalijama su se prvi upoznali botaničari koji su po Meksiku, Srednjoj Americi i Kolumbiji pratili španjolske konkvistadore. Tada su otkrili da domoroci stabljike ove biljke koriste kao cijevi za dovod vode iz planinskih potoka.
Dalija je otkrivena u 16. stoljeću, ali u Europu je stigla tek 1789. godine. Stigla je kao povrće i u početku se uzgajala u tu svrhu, sve dok početkom 1800-tih u Belgiji nije uzgojena prva dupla dalija. Nakon toga se sve više počela uzgajati u dekorativne svrhe.
Na jugu Velike Britanije, u mjestu Penzance, postoji uzgajalište National Dahlia Collection u kojem se nalazi 1600 vrsta ovog cvijeća.
Autor: A.V., Foto: M. Martin Vicente/Flickr
