Artičoka je biljka koja pripada porodici glavičoka, stoga je srodna cikoriji, suncokretu, običnoj salati, smilju, tratinčici i još mnogim biljnim vrstama. Kad nas je ovo povrće delicija i sprema se u posebnim prilikama, a osim radi konzumacije, uzgaja se i zbog njenih ljekovitih svojstava.
Izgled artičoke vrlo je neobičan. Glavica se sastoji od cvjetne lože koju oblikuju veliki, mesnati listovi, naizmjenično smješteni oko stabljike. Listovi su na dnu sivkasti, a pri vrhu tamnozeleni. Na samom vrhu imaju bodlju. Na vrhu stabljike nalaze se velike, bodljikave cvjetne glavice u obliku kugle, na njima su mali, plavo-ljubičasti cvjetovi. Stabljika je hrapava, razgranata i može narasti do 2 m visine. Korijen artičoke je dubok i razgranat.
Artičoka je višegodišnja biljka, ali se najčešće uzgaja kao jednogodišnja. Prije konzumacije njena se cvjetna loža mora očistiti od ljuskastih listova. Od njih se prave razni napitci, i alkoholni i bezalkoholni, farmaceutski proizvodi i lijekovi, zaslađivači, dodaci za prehranu, kao što su sredstva za koagulaciju mlijeka i slično. Od artičoke se rade i kreme za kožu te bojila za tkanine. Također, od nje se radi i ulje, jer joj sjeme sadrži do 45% ulja.
Sadnja artičoke
Artičoka se na istom mjestu sadi 3 do 4 godine, a nakon toga se zemlja obnavlja uzgojem drugih kultura, najbolje krumpira, kupusnjača ili rajčice. Prije sadnje artičoke, potrebno je duboko preorati tlo, na najviše 40 cm dubine.
Artičoku možemo uzgojiti iz sjemena, zelenim reznicama i reznicama podanka sa spavajućim pupovima. Zelene reznice se ukorjenjuju na gredici u rasadniku i sade se ili na proljeće, u ožujku i početkom travnja, ili u jesen, nakon prvih obilnih kiša.
Ako uzgajamo biljku iz sjemena, dovoljno je pognojiti tlo samo mineralnim gnojivima. Tada se nasadi moraju i navodnjavati. Sjetva se vrši krajem ljeta ili početkom jeseni. Razmak između sjemenja pri sijanju mora biti oko 45 cm, a među redovima nešto više od 1 metra. Na metar kvadratni zemlje sade se dvije biljke, odnosno potroši se oko 4 kg sjemenja po hektaru.
Tlo
Artičokama najbolje odgovaraju duboka, srednje teška tla. Moraju biti i dobro drenirana, najbolje slabo kisela do neutralna, kiselosti od 6.4 do 7 pH vrijednosti.
Temperatura
Artičoka klije na temperaturi od 15 do 25°C. Ako temperatura padne na 10°C, klijanje će se usporiti, a ako se digne do 30°C, posve će prestati. Optimalna temperatura za vegetativni rast ove biljke je od 12 do 14°C noću, a 18 do 22°C danju. Artičoka se smrzava na temperaturama ispod -10°C.
Voda
Artičoki treba puno vode stoga je najbolje navodnjavati nasade, pogotovo zbog toga što ne podnosi stagnirajuću vodu jer joj od nje stradava korijen i podanak. Za vrijeme vegetacije, artičoki je potrebno 30 do 40 mm vode svakih 10 do 20 dana. Nakon ljetnog mirovanja, kada vegetacija tek počinje, potrebno joj je 80 do 100 mm vode, što može dobiti ili od kiše ili navodnjavanjem, ovisi o klimi u to vrijeme.
Gnojidba
Prije sadnje artičoke potrebno je zaorati tlo s 50 do 70 tona organskog gnojiva, bilo da je to stajski gnoj ili kompost, na hektar zemlje. Po 100 kg glavica artičoka stavlja se 1.9 kg dušika, 0.3 kg fosfora i 2.4 kg kalija po hektaru. U obradi tla prije sadnje, fosfor i kalij moraju se zaorati dublje u tlo, a onda se za vrijeme vegetacije još 4 puta dodaju u prihrani. Prva prihrana daje se za vrijeme prekida mirovanja, druga prije formiranja cvjetne stabljike, treća kada se pojave prve glavice i posljednja prije berbe u proljeće.
Održavanje nasada
Nekih mjesec dana nakon sadnje artičoke, nasadi se moraju plitko okopati. U vegetativnoj se fazi odstranjuju suvišni izboji i tada se ostavlja samo najjači izboj ili, kod manje bujnih kultivara, 2 do 3 izboja.
Zimi se nasadi moraju zaštititi od hladnoće. Uklanjaju se ocvali cvjetovi, dugački listovi se prikrate i zajedno povezuju i zavezuju. Ako je vani jako hladno, nasadi se mogu pokriti slamom ili granje. U hladnijim klimama, poželjno je iskopati artičoke, zajedno sa korijenom i grumenom zemlje, te ih posaditi u posude s pijeskom.
Tijekom rasta nasade je potrebno i okopavati 2 do 3 puta nakon uzgoja. U drugoj godini uzgoja, ako se artičoka uzgaja višegodišnje, okopava se jednom do dvaput na godinu, prvi puta u rano proljeće, a drugi put prema potrebi.
Zaštita od bolesti
Artičoke mogu napasti razni nametnici i bolesti. Na njihovim glavicama i stabljikama mogu se razviti kolonije crne i zelene uši. Njih je najbolje spriječiti sadnjom nevena, dragoljuba, krasuljica ili čubara među nasade artičoke.
Artičoke može napasti i gusjenica sovica, koja jede i buši korijenje biljke. S vremenom biljka počne slabiti, zatim venuti i na kraju potpuno odumire. Gusjenica sovica na nasadima ostavlja svoje ličinke koje se vie nakon što listovi izblijede i postanu papirnati.
Od bolesti, artičoke može napasti plamenjača, koja se pojavljuje u obliku blijedosivih nakupina gljivica na cvjetovima i mladim izdancima. S vremenom biljka požuti, a poseban rizik od oboljenja javlja se kada je vrijeme hladno i vlažno.
Berba artičoka
Artičoke se beru ručno, škarama i to dok su joj cvatovi još uvijek zatvoreni. Pri branju se ne smije odrezati stapka duže od 10 cm, a ako beremo glavice za preradu, onda se stapka ni ne bere. Glavice se beri prije zime, a onda se tijekom zime ostavljaju jer je rast usporen, pa se berba nastavlja na proljeće i traje sve do svibnja.
Skladištenje artičoke
Artičoke se nakon branja pakiraju u plitke letvarice ili kutije, u samo jedan red. Dobro je nakon toga ih pokriti perforiranom PE folijom. Pakirane artičoke trebaju se vodeno hladiti kako bi se spriječilo njihovo dehidriranje. Čuvaju se u hladnjačama na 0°C i relativnoj vlažnosti većoj od 90%. U tim uvjetima artičoka se čuva mjesec dana. Na nekoliko dana skladišti se na temperaturu od 2 do 4°C.
Ljekovita svojstva
Artičoka je vrlo zdrava biljka i često se uzgaja isključivo radi prerade za medicinske preparate. Za to se najviše koriste listovi, korijen i sok biljke. Oni su, poput većine glavočika, bogati silimarinom i inulinom koji prije svega štite i obnavljaju jetru te su vrlo ljekoviti i za žuč, gušteraču i slezenu. Zato se artičoka naziva “čistačicom” jetre i probavnog sustava. Bogata je i vitaminima B, E i C, te mineralima manganom, kalcijem, kalijem, magnezijem fosforom i sumporom. Sadrži i razne enzime i kiseline.
Redovitom konzumacijom artičoke ili njenih pripravka regulira se razina masnoće u krvi. Smanjuje se loš kolesterol, a povećava dobri HDL kolesterol. To utječe na očuvanje zdravlja srca i krvnih žila te smanjenju rizika od srčanih i krvnožilnih bolesti, ali i moždanog udara i infarkta.
Lišće artičoke potiče stvaranje žuči, čime se rastvaraju masti koje dovode do žučnih kamenaca. Ono smanjuje razinu masnoća u tijelu, čisti organizam od toksina, sprječava cirozu i rak jetre te tegobe povezane s pretjeranom konzumacijom alkohola. Artičoka djeluje blago laksativno i smanjuje tegobe poput nadutosti, grčeva, bolova u želucu i osjećaja težine u želucu. Odlična je i za mršavljenje jer sadrži inulin koji potiče probavu. Artičoka je bogata vlaknima, a siromašna kalorijama.
Povoljno utječe i na dijabetes, slabu probavu, žuticu, giht, reumu, astmu, ekceme na koži i alergije.
Artičoka u kulinarstvu
Artičoka se prije kuhanja treba pripremiti odstranjivanjem stabljike i donjih listova, kako bi njen cvijet mogao stajati. Moraju se odstraniti i oštri vrhovi nalik bodljama. Sve se dobro opere, a zatim kuha pola sata do 45 minuta u kipućoj vodi, s malo limunovog soka. Kada se listovi počnu lagano odvajati, znači da je biljka kuhana.
Nakon toga artičoka se cijedi okretanjem prema dolje. Žlicom se odstranjuje njen središnji dio, jer on ionako nije jestiv. Nakon toga se može jesti takva ili dodavati raznim jelima, odnosno koristiti u njihovoj pripremi. Od artičoka se može raditi dip, ako se pomiješaju s maslinovim uljem i narezanim maslinama te začine komoračem. Može se dodati i tuna, majoneza, kapare, orasi i limunov sok.
Artičoka je odlična i kao salata, ako se kombinira s kuhanim jajima, narančama, maslinama i svježim začinskim biljem. Kao hladno predjelo jede se s paprikom, gljivama, maslinama i lukom, začinjena bosiljkom ili peršinom. Pire od artičoka može poslužiti kao dresing za salatu, pogotovo ako se jede s govedinom.
Artičoke se mogu stavljati u fritaju, u jela s tjesteninom ili rižom. Dobra je i kao dio paelle, quichea ili pizze. Može se sama nadjenuti raznim umacima, gljivama, orasima ili sirom. Odlična je i krem juha ili jednostavno kuhana artičoka prelivena maslacem, češnjakom i mješavinom začinskog bilja.
Zanimljivosti
Ime joj dolazi od arapske riječi ardi-shoki , a kod nas se još naziva i gardun. Smatra se da je ovo ime preostalo još od starih Rimljana, koji su biljku nazivali latinskim imenom cardunculus.
Artičoka je porijeklom s Mediterana, odnosno zemalja južne Europe. Postoje dokazi u obliku slika iz Egipatskih grobnica da se jela još prije 2500 godina i to je čini jednom od najstarijih poznatih namirnica. Uzgajali su je još stari Grci, pogotovo na području Sicilije. Kulturu uzgoja ovog povrća preuzeli su i stari Rimljani, a istovremeno se uzgajao i u istočnim, islamskim zemljama. Tada se ovo povrće jelo kako bi poslužilo kao afrodizijak, a vjerovalo se da će konzumacija prije spolnih odnosa donijeti muške potomke. Iako se artičoka uzgajala u području Napulja još u 9. stoljeću, kultura se proširila Europom preko Francuske, kada je biljku počela jesti kraljica Katarina Medici, u 16. stoljeću.
Danas je uzgoj ovog povrća proširen po cijelom Mediteranu i južnoj Europi, pogotovo Italiji, Francuskoj, Grčkoj, Portugalu i Kanarskim otocima, jer to su mjesta koja se smatraju pradomovinom ove biljke. Uzgoj se proširio i na druge zemlje s toplijom klimom, kao što su Izrael, Australija i Novi Zeland, Sjeverna, srednja i Južna Amerika te jug Afrike. Kod nas se artičoka uzgaja uglavnom u (južnoj) Dalmaciji, pogotovo u okolici Slanog.
Autor: V.B., Foto: Suju/Pixabay
