Refleksiologija je postupak kojim se određenom manipulacijom na predjela stopala pokušava dovesti organizam u ravnotežu. Prema ovoj teoriji, različiti dijelovi stopala odgovaraju određenim dijelovima tijela i organima.
Prvi puta se pojavljuje još u drevnim kulturama Kine i Egipta, dok u modernom dobu ju je popularizirao William H. Fitzgerald, doktor otorinolaringologije. U Sjevernoj Americi se razvijala ’30-ih i ’40-ih godina XX. stoljeća. U tom periodu se refleksiologijom ponajviše bavila medicinska sestra i fizoterapeutkinja Eunice D. Ingham.
Osim tretiranja stopala, ova tehnika obuhvaća i masažu šake te ušiju, a sve to kako bi se pojedinac opustio i kako bi mu se poboljšao cjelokupno zdravlje. Svrha je ukloniti energijske blokove koji uzrokuju neku bol ili oboljenje.
Područja stopala na lijevoj nozi odgovaraju rasporedu organa na lijevoj strani organizma, dok desna strana stopala odgovara desnoj strani tijela. Tako se na desnom stopalu provode masaže koje poboljšavaju rad srca i slezene.
Postoji nekoliko tehnika primijene refleksiologije. Temeljna je ona gdje se unutarnjim dijelom palca “hoda” po refleksnim područjima na stopalu. Prst se savija u zglobu i pomiće prema naprijed po određenoj zoni. Kada se tretira stopalo, jednom rukom držite stopalo, a drugom masirajte.
Ova vrsta masaže djeluje umirujuće i opušta. Masažom otklanjamo energetske blokade i smanjujemo stres. Poznato je kako 70% bolesti modernog čovjeka imaju izvor u stresu. Osim na odraslima, refleksiologija se može primjenjivati na manjoj djeci, ali onda tretman traje kraće i slabiji je.
Kritičari često ističu kako je refleksiologija metoda za koju postoji čitav niz nedostataka, propisa i odobrenja. Obrazovanje terapeuta traje kratko, a za to nemaju ni priznatu diplomu. Ponekad se pacijenti toliko oslone na refleksiologiju da zanemare liječenje kod liječnika što može izazvati neželjene posljedice na zdravlje pacijenta.
Autor: M.T., Foto: Kzenon/Shutterstock