Da bi se proizvela tona papira treba 240.000 litara vode, 4.700 kilovatsati energije i dva stabla. Za tonu recikliranog papira nužno je samo 180 litara vode, 2.750 kilovatsati struje i niti jedno stablo.
Znamo li sve to, postavlja se pitanje zašto recikliranje nije raširenija pojava u našim životima. Želite li nešto učiniti za zaštitu prirode i okoliša, a ne znate odakle početi, jedna od najosnovnijih stvari je recikliranje vlastitog otpada. Reciklažom zovemo izdvajanje korisnog materijala iz otpada koje se prerađuje i vraća u obliku novih proizvoda.
Brojni su materijali koji se nakon obrade vraćaju na tržište. Papir koji se nekada proizvodio od starih tkanina, danas se radi od celuloze koja se, pak, dobija iz drveta, za što treba žrtvovati mnoga stabla. Čista je i lako dostupna sirovina koja čini oko 30% našeg otpada, to su među ostalim novine i različita kartonska ambalaža.
Reciklirani papir upotrebljava se u industriji papira, građevinarstvu – kao izolacijski materijal, i u industriji namještaja – kao zamjena za ivericu. Rok trajanja mu je više od 100 godina i četiri do pet puta manje opterećuje okoliš od standardno proizvedenog papira. Posljednjih nekoliko godina i u Hrvatskoj je moguće organizirano vratiti plastične boce u trgovine radi daljnje uporabe.
Reciklažom starih boca dobivaju se sirovine za izradu novih ili nekog drugog plastičnog proizvoda. Staklo je materijal koji se može reciklirati bezbroj puta, a u našim ga kantama za otpad ima oko 10%. Stare gume se također mogu reciklirati, od njih dobijamo podloge za sportske terene, oznake u cestovnom prometu, zvučne barijere u graditeljstvu i slično.
I tekstil može biti recikliran – odjeća, cipele, šeširi, remenje, posteljina, ručnici – sve su to stvari koje ćemo jednom opet nositi u promijenjenom obliku. Biootpadom iz naših kuća možemo napraviti vlastiti kompost za proizvodnju različitih biljaka. Voće, povrće, vrećice za čaj, ostaci kave i lišće iz dvorišta postaju tako vrijedno gnojivo i vraćaju se u prirodu.
Četveročlana obitelj samo kompostiranjem može godišnje smanjiti emisiju stakleničkih plinova za više od osmine, a time i količinu otpada na odlagalištima. Svaku vrstu otpada namijenjenog za reciklažu treba skupljati odvojeno jer se tako smanjuje onečišćenje tla, vode i zraka. Stari namještaj, bijela tehnika i elektronska oprema “rasadnik” su potencijalno reciklažnih materijala, no razvrstavanje treba prepustiti zaposlenicima reciklažnih dvorišta.
Sveprisutne baterije, bez kojih su neki proizvodi gotovo neupotrebljivi, čine zanemariv postotak ukupnog otpada ali su opasne pa ih treba odlagati na posebno određenim mjestima u trgovinama.
Autor: I.H., Foto: nokhoog_buchachon/Shutterstock
