Postporođajna depresija je sve češće prisutna kod žena nakon što rode svoju malu bebu. O njoj se vrlo rijetko ili se uopće ne govori, a mnoge novopečene majke se bore sa njom. Rijetko koja majka će priznati da je nakon poroda zapravo bila tužna, da je plakala, bila zabrinuta i vrlo nesretna. Nakon poroda se samo priča o lijepim stvarima, te se realnost stavlja pod tepih.
Postoporođajna depresija je svuda oko nas, koliko god je svi pokušavali sakriti. Ona ne bira niti godine, niti način poroda, niti društveni status, niti one koje imaju pomoć nakon poroda, niti one koje nemaju pomoć nakon poroda. Porstorođajna depresija je ista kod svake žene, te se uvijek javlja sa istim simptomima.
Žene koje su upale u postporođajnu depresiju, ne pričaju o tome i ne žele nikome to priznati jer se boje da ne budu osuđivane, te da se na njih ne gleda kao na loše majke. Čest rezultat zatomljavanja tih negativnih osjećaja nakon poroda, rezultira prestankom dojenja, što je jako velika šteta kako za bebu, tako i za majku.
Plačljivost i uznemirenost, pomiješana sa iscrpljenosti i umorom, ne donosi ništa dobro, a posebice kada svi oko vas govore da trebate biti sretni. U tim situacijama dojenje prvo pati, jer majka ne uspijeva povezati se sa bebom, te doji zato što mora, a ne zato što to želi. Posebice ako se prilikom dojenja pojave upale dojki i ranice na njima, majka bi radije napravila sve drugo nego dojila dijete.
Naravno da i za takve situacije riješenje postoji, a ne nalazi se u prestanku dojenja i prelasku na adaptirano mlijeko, nego u glasnom i jasnom priznanju vašeg stanja svima oko vas, te prihvaćanju adekvatne pomoći.
Pomoći vam može fitoterapija ili liječenje antidepresivima, koje možete konzumirati i tijekom dojenja. No, ono što vi trebate prihvatiti i priznati samoj sebi je da je život sa novorođenčetom izrazito težak, te da vam se uz sve to život okrenuo naopačke, i da to nije nimalo lako.
Koliko god vam drugi pričali kako nije tako i kako je njima to bilo prekrasno, lažu! Nema veze da li ste željeli bebu i koliko ste se radovali njenom dolasku, rođenje bebe vas natjera da se osjećate kao u kavezu iz kojeg ne možete izaći.
Sve one aktivnosti koje ste opušteno obavljale više jednostavno ne postoje, a kada napokon to shvatite uhvati vas strah i panika. Kada dođe do tog stanja neke žene se same nose sa time, a nekima je potrebna pomoć.
Nemojte držati te osjećaje u sebi, nego govorite o njima na glas i priznajte drugim ženama svoje osjećaje. Nije sramotno pasti u depresiju, sramotno je ne poduzeti ništa. Pomozite sebi, a tako i svom djetetu, te potražite pomoć što prije.
Autor: A.Z., Foto: KellyBoreson/Shutterstock