Pisanje dnevnika kao terapija

pisanje dnevnika

Odavno je srušena teza kako dnevnik pišu samo djeca i tinejdžeri. Dnevnik je u neku ruku vaša autobiografija. U njega zapisujete lijepe i ružne stvari, stihove koje volite, opisujete svoja razmišljanja i strahove. Upravo je zato vrlo važno da on bude nedostupan drugim ljudima.

Nekada mislimo kako je pisanje dnevnika gubljenje vremena kojeg ionako nemamo dovoljno. Stvari, događaje i ljude koji su nam važni ionako pamtimo. Čemu sve to onda zapisivati?

Pisanje dnevnika može biti vaš hobi, može biti ono što vas ispunjava i usrećuje. Važno je da odaberete način na koji ćete voditi dnevnik i da uživate u ispisivanju stranica. Ne postoji tipičan dnevnik. Svaki je dnevnik poseban jer je svaka osoba drugačija. Drugačije stvari percipiramo kao važne, drugačije nas sitnice vesele, i na kraju – sve to drugačije bilježimo.

Pisati dnevnik ne znači svaki dan odvojiti pola sata i obavezno napisati sve što smo tog dana radili. Možete pisati dva puta tjedno, jednom mjesečno ili pak tri puta na dan. Pišite kada osjetite potrebu. Pišite kada želite zabilježiti nešto lijepo ili kada trebate sve ružno izbaciti na papir. Upravo vas pisanje može smiriti i opustiti.

Dokazano je kako pisanje dnevnika pozitivno utječe na zdravlje. Stručnjaci su potvrdili kako pisanje dnevnika pozitivno utječe na fizičko i psihičko zdravlje. Dnevnik je jednostavan način da povećate imunitet i da se osjećate bolje. Bilježenje događaja u dnevnik zahtijeva psihički angažman. Kako biste zabilježili neki događaj, nekoliko ga puta odvrtite u glavi i tek tada bilježite. Upravo to prisjećanje omogućava vam da stvari sagledate s nekoliko različitih strana i na taj način objektivnije pogledate što se zapravo dogodilo.

Suprotno tome, često se događa da dnevnik pišemo kada smo izrazito emocionalno nestabilni. Emocije nahrle sa svih strana, a mi se osjećamo kao da ćemo svaki tren puknuti. Upravo tada brojni ljudi posežu za olovkom i takve trenutke prebrode uz pisanje onog što u tom trenu osjećaju. Jasna je stvar da kako biste nešto zapisali, da to morate osvjestiti i prihvatiti. Prihvatiti ono što osjećamo vrlo je važno. Kada to naučite, s vremenom ćete moći prolistati dnevnik i bolje upoznati sebe.

Upravo na taj način možete povezati što ste i kada osjećali te zašto je bilo tako. Sjećanja na neke trenutke blijede i kasnije je teško vratiti silinu osjećaja koji su nas u tom trenu obuzeli i teško ih je razumjeti. A kada emocije u tom trenu stavite na stranicu ili dvije, i nakon par tjedana to pročitate, vjerojatno ćete se jasnije sjetiti što ste tada osjećali.

Neka vaš dnevnik bude kutija pisama koje nikada nećete poslati. Važno je da budete iskreni prema samima sebi, da bilježite detalje te da odaberete svoj stil vođenja dnevnika. Ne zamarajte se time što vam je rukopis neuredan ili što nemate doktorat iz pravopisa ili gramatike. Dnevnik pišete za sebe, a ne za druge.

Autor: Anja Jakopčević, Foto: Andresr/Shutterstock