Plaća je količina novca koju poslodavac isplaćuje radniku za obavljen posao, temeljem ugovora o radu. Postoje dva iznosa plaće, onaj bruto od kojeg se odbijaju porezi i doprinosi i neto dio koji u cijelosti odlazi radniku. Određivanje plaća definirano je Zakonom o radu.
Onaj poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati ili isplatiti plaću u iznosu manjem od određenog u kolektivnom ugovoru. Ako kolektivni ugovor ne postoji, a poslodavac zapošljava više od dvadeset radnika, mora biti utvrđen pravilnik o radu.
Ne postoji li nijedna od navedenih uredbi, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću. Primjerena plaća je ona koja se redovito isplaćuje za jednak rad.
Zakon o radu propisuje kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću i ženi i muškarcu za jednaki rad ili za rad koji ima jednaku vrijednost. Rad koji dvije osobe različitog spoja obavljaju je jednak ukoliko bi osobe mogle zamijeniti jedna drugu, ako su poslovi slične naravi, a razlike nemaju značaj za posao u cijelosti, ako je rad koji obavlja jedna osoba jednak radu koji obavlja druga osoba.
Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada i isplaćuje se u novcu. Ako nije određeno kolektivnim ili ugovorom o radu, plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
Nakon isplate plaće, poslodavac je dužan najkasnije petnaest dana od isplate plaće radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako je plaća određena.
Povećana plaća se opravdava otežanim uvjetima rada, prekovremenim ili noćnim radom, radom nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom koji je definiran kao neradni.
Plaća se u potpunosti mora isplatiti u razdobljima u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga. Ukoliko je došlo do prekida rada krivnjom poslodavca, radnik ima pravo na naknadu plaće. Isti je slučaj za radnike koji rade u nekontroliranim i nesigurnim uvjetima. Oni mogu odbiti nastavak rada sve dok im se ne osiguraju potrebni uvijeti.
Autor: M.T., Foto: Lisa S./Shutterstock
