Izumiranje rijetkih životinjskih ili biljnih vrsta je nešto o čemu aktivisti i stručnjaci diljem svijeta upozoravaju već dugi niz godina. Postoji takozvani Crveni popis na kojemu se nalazi oko 8.000 ugroženih biljnih i 7.000 ugroženih životinjskih vrsta koje su pred nestankom.
Glavni uzročnik njihova izumiranja su globalno zatopljenje i ljudsko haračenje netaknutom prirodom. Prirodan je proces da se vrste rađaju, evoluiraju i nestaju, no zbog jače ljudske aktivnosti taj je proces sada brži i do 1.000 puta. Životni prostor i staništa životinja se smanjuju zbog čovjekovog vladanja prirodom.
Zaštita biljaka i životinja obuhvaća one vrste koje su rijetke, ugrožene ili znanstveno važne. Ono što je potrebno je osigurati očuvanje određenih staništa i vrsta i obnavljanje onih čije je stanje narušeno. Radi zaštite biljaka i životinja od čovjekovog štetnog djelovanja doneseni su mnogi zakoni i propisi.
Također, postoje i mnoge udruge čiji se aktivisti grčevito bore za pomoć najugroženijim vrstama, bore se protiv mučenja i ubijanja životinja u prehrambene, komercijalne ili modne svrhe, prosvjeduju protiv krčenja šuma, uništavanja prašuma, zagađenja mora i rijeka. Cilj im je podizanje svijesti o zaštiti flore i faune, organiziraju edukacijske tribine i radionice s ciljem osvješćivanja ljudi kako mali čovjek na dnevnoj bazi može zapravo mnogo toga učiniti.
Stoga se sa edukacijom počinje još u vrtiću gdje djeca od malih nogu kroz igru uče o važnosti recikliranja, štednji enegrije, očuvanju prirode, te razvijaju svijest prema okolini i sredini u kojoj živimo.
Edukacija o očuvanju prirode je presudna i neophodna zbog opstanka svih nas, a jedino što može spasiti svijet su male stvari u čovjekovim navikama. Potrošački mentalitet je doveo do izumiranja biljnih i životinjskih vrsta, a nekupovanjem nepotrebnoga prekidamo lanac samouništenja. Minimaliziranjem trgovine raskinut ćemo podržavanje globalne potrošačke histerije koja je dovela u pitanje sam opstanak čovječanstva.
Bez prirode ne možemo opstati jer smo dio nje, i moramo ju koristiti na pravi način, ali ne više no što je potrebno. Moramo smanjiti iskoristivost prirodnih resursa jer će se tako cjelokupni ekosistem održati zdravim i raznovrsnim.
Proglašavanje nekih područja zaštićenima ili Nacionalnim parkovima ograničavamo čovjekovo narušavanje prirode na minimum, tako da barem na nekim područjima postoji šansa za održavanjem čiste prirode i slobodnim razvojem biljnih i životinjskih vrsta.
Foto: Hung Chung Chih/Shutterstock
