U Dubrovačko – neretvanskoj županiji nalazi se grad jedinstvenog položaja i zanimljive prošlosti, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Smatra se kako je dolina rijeke Neretve bila naseljena još u prapovijesno doba, kada su prvi stanovnici dolazili iz ilirskih plemena, koja su se podijelila. Jedan dio preselio se na lijevu obalu, a drugi dio na desnu obalu Neretve.
Prvi žitelji zvali su se Daorsi, koje su potom potisnuli Ardijejci i Delmati. Kao zapisi ove povijesti ostaju brojne gradine i kamene gomile na okolnim brdima. U 4. stoljeću pr. Kr. Grci su počeli kolonizirati jadranske otoke i obalu, stoga su utemeljili luku, tri kilometra sjeverozapadno od Metkovića.
U povijesti ovog mjesta postoje razne priče koje mogu dodatno začiniti i ovako bogatu povijest. Naime postoje razne priče o zlatnoj crkvici pod močvarom, krunidbi sedam kraljeva.
Dakle jedna od legendi priča o vidovskoj kraljici, čija je priča započela onog trenutka kada je seljak iskopao ženski kip od mramora. Još jedna zanimljivost veže se uz zimu, kada je voda prozirna, mnogi tvrde da se u samom jezeru mogu vidjeti ruševine starog grada Vida. Kod same Gabele nalaze se alke za koje su se nekad vezivali brodovi.
Kao što smo rekli radi se o mjestu bogate tradicije, a tu je potrebno spomenuti novo kulturno doba u koje je Metković ušao nakon Drugog svjetskog rata, kada je započela gradnja zgrade kazališta. Danas uz dvije pozornice, uređen je i galerijski prostor u kojem su se dosad izlagala velika imena hrvatskog kiparstva i slikarstva.
Sam grad pored legendi ima jednu zanimljivost koju bi mogli spomenuti, a veže se uz veliku epidemiju kuge koja je poharala ove prostore i ubila više milijuna ljudi. Naime u Dalmaciji je svaki treći grad imao svoj leprozorij, ili bolje rečeno karantenu za sve one koji su bili izloženi ovoj bolesti.
Početkom 20. stoljeća u Dalmaciji je bilo 7 gubavaca, a da bi se spriječilo širenje, iz Zagreba je došla direktiva da se u samom Metkoviću nađe mjesto gdje će biti smješteni svi ti ljudi. Na 2 km udaljenosti od grada, točnije u predjelu Pavlovača podignut je 1905. godine posljednji leprozorij. Na tom mjestu nalazila se kapelica i ambulanta, da bi nakon smrti većine bolesnika, leprozorij bio ukinut. Danas se u župnom uredu može vidjeti pinceta kojom je svećenik davao Svetu Pričest bolesnicima.
Što se tiče zemljopisnog položaja bitno je spomenuti otvorenost doline Neretve prema moru, čime se Neretva smješta u mediteranske gradove sa svim utjecajima koje mediteranski krug donosi. Delta Neretve ograđena je sa sjevera ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko – slivanjskim brdima.
Autor: S.Š. Foto: ahisget/Flickr
