Više od tri mjeseca nije padala kiša pa su se ljudi bojali za vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino su ljudi na obali dočekivali lađu koja im je trebala dovesti vodu.
Otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog školovanja. U selu su zbog žeđi umrle dvije mazge. Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lađa s vodom dolazi sutra u luku.
Ljudi su iščekivali vodu i kada je došao brod koji je vozio vodu ljudi su pili i napajali svoje životinje. Kapetan je spojio cijevi iz lađe sa bunarima. U lađi je bila pumpa koja je dizala vodu. Svi su bili nestrpljivi čekajući da voda poteče cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oživjele.
U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme i svi su potrčali da tamo dočekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom, vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Vlado je odlučio da neće otići u grad na školovanje nego da će ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je inzistirao da ode i da ne bude siromah. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji je i sam prošao.
Vrsta djela: propovjetka
Mjesto radnje: Velo selo
Vrijeme radnje: Nekad davno
Glavni likovi: Vlado, Košće, kapetan, Vladin otac, Vladina majka
Bilješka o piscu:
Vladimir Nazor rodio se 1876. g. u Postirama na otoku Braču, a umro u Zagrebu 1949. g. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Pisao je lirske i epske pjesme, pripovijetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesničkim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i čovjeku radujući se ljepotama i vedrinama života, te vjerujući u moć i snagu slavenskog čovjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlom, a to životno uvjerenje potvrđuje djelima koja su nastala u antifašističkom ratu. To su “Pjesme partizanke” i dnevnik “S partizanima”.
Njegova najpoznatija djela su: “Medvjed Brundo” (epski spjev), “Pastir Loda” (roman), “Veli Jože” (pripovijetke), te zbirke lirike; “Slovenske legende” i “Hrvatski Kraljevci”. Nazor je pisao i za djecu – pjesme, priče, igrokaze. Među pričama se posebno ističu “Bijeli jelen”, “Dupin”, “Min-Čan-Lin”, a igrokazi su mu “Crvenkapa”, “Pepeljuga” i “Pionir Grujo”.
