U glib, Vjenceslav Novak

Društvena nepravda dogodila se Jakovu Kosoviću, jednome od pet sinova siromašne Ličke obitelji. Nije dobio stipendiju koja bi mu osigurala boravak u Zagrebu i mogućnost da pohađa juridički fakultet unatoč svom lošem socijalnom položaju i materijalnom stanju.

Stipendiju je dobio njegov bliski prijatelj, Artur Kranjčić koji je bio sin uglednije i bogatije obitelji i ta mu stipendija nije trebala već mu je osigurala luksuzan život. Jakov se pokušava snaći u novoj okolini bez većeg dohotka da bi opstao na fakultetu.

Upoznaje Jerka Pavlinovića i kod njega nalazi jeftin smještaj. Njih dvojica su se sprijateljili te su iz dana u dan vjećali o mnogim drugim nepravdama uz njegovu.

Jednom prilikom je Artur došao posjetiti svoga staroga prijatelja, međutim naišao je na Jerka koji je bio je veoma ljut na mladoga Kranjčića što se okoristio stipendijom za siromašne dok njegov prijatelj Jakov čak i gladuje ne bi li mogao ostati studirati u Zagrebu. Ali Jakov oprašta Arturu shvaćajući da on nije kriv.

Potom Artur piše pismo ocu u kojem navodi da osjeća krivnju i grižnju savjesti zbog primanja financijske pomoći koja nije namijenjena njemu već siromašnima te izražava želju za odricanje stipendije.

Otac mu odbija taj zahtjev i navodi kako postoje mnogo bogatije i poznatije obitelji koje uživaju u tuđim stvarima. Traži od sina da se opameti jer da je život škola. Artur polazi u takav život i zaboravlja na glas pravde.

Vrsta djela: Socijalna pripovijetka

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: Kraj 19. st.

Likovi: Artur Kranjčić, Jakov Kosović, Jerko Pavlinović, Arturov otac

Bilješka o piscu

Pisac hrvatskoga realizma, rođen je 1859. godine u Senju. Pučku školu i dva razreda gimnazije završio je u Senju. Pet godina je bio učitelj u Senju, a tri je godine bio na konzervatoriju u Pragu.

Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka. Prvu knjigu pripovjesti pod nazivom “Pavao Šegota” (1888.) u Zagrebu. Djela su mu većinom prožeta senjskim krajem, alkarima, životom u Senju u kojem se isprepliću prkos, ponos, poniznost, ogorčenost i itd.

Umro je 1905. bolestan i skrhan teškim žvotom. Djela: Podgorske pripovjetke, Pavao Šegota, Posljednji Stipančići, Zapreke i dr.