Tri domobrana, Miroslav Krleža

Račić je bio izbačen iz gimnazije te je bio ljubomoran na Ratkovića, koji je bio strog kapetan zato što je on uspješno završio svoje školovanje. Za razliku od Račića, koji se nije dovoljno trudio i u tome nije uspio.Račićeva majka zboig toga je bila jako zabrinuta, te je zamolila Ratkovića da mu nađe posao. Htio im je pomoći, te mu je Ratković našao posao u dopisništvu jednih vrijednih novina. Kada su se njih dvojica napokon i sreli, nezahvalan Račić mu je rekao da njega nitko ne treba sažalijevati i da on zapravo hoće na frontu, a ne raditi u novinama.

Ratković je tjerao svoje domobrane da se briju u njegovoj brijačnici, koja je stvorena ni od čega, a on se u njoj, za razliku od njih, brijao potpuno besplatno. Iako nije bio loš, nije ni previše mario za svoje domobrane.

U ladici koja je bila opljačkana nalazilo se 250 kruna, te je Ratković od Skomraka dobio prijeteće pismo u kojem piše da će ga ubiti. Kada su našli Skomraka, Ratković ga je istukao, te postao, barem u tom trenutku, vrlo agresivan i ljut.

Vrsta djela: novela

Vrijeme radnje: 17. stoljeće

Likovi: Račić, Ratković

Autor: Miroslav Krleža

Bilješka o piscu

Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, u građanskoj obitelji nižeg socijalnog statusa. Završio je nižu gimnaziju u Zagrebu, a kasnije je pohađao vojnu kadetsku školu u Pečuhu.

U književnosti se javlja 1914. godine, a bio je fascinantan književnik i enciklopedist. Mnogi su ga smatrali najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća. Tijekom svoje karijere i stvaranja, postigao  je vrhunske domete u doslovno svim književnim vrstama te se njegov opus ne može nikako svrstati ni u jednu kategoriju ili stilsku formaciju. Pisao je u svim tematskim cjelinama, od novela, poezije, romana, drama pa sve do eseja i dnevnika.

Desetljeća njegova stvaralaštva značajno su obilježila hrvatsku književnost, te dala tematsku, estetsku i ideološku mjeru svega što je napisano u to vrijeme u Hrvatskoj. Izuzetnu snažnu stvaralačku energiju posvetio je dramskom žanru, u kojem je poznat kao jedan od najznačajnijih. Njegova najvažnija, odnosno najpoznatija djela bila su: Gospoda Glembajevi, Povratak Filipa Latinovića, U agoniji, Na rubu pameti, Balade Petrice Kerempuha,  i dr.

Izrazito je važan i njegov rad na enciklopedistici, te njegovo ustrojstvo Leksikografskog zavoda, koji danas nosi Krležino ime te čini jednu od glavnih kulturnih institucija hrvatskog naroda. Preminuo je u Zagrebu, 29. prosinca 1981. godine.