Roman “Starac i more” objavljen je 1952. godine. Radnja se odvija na otoku Kubi, nedaleko glavnog grada Havane i na pučini Atlantskog oceana gdje je poznata Golfska struja. Bilo je to vrijemekada je američki igrač bejzbola Joe Di Maggio bio na vrhuncu svoje karijere.
Roman pripovijeda o starcu koji žarko želi još jedanput u životu uhvatiti sabljarku kako bi dokazao da je izdržljiv i najbolji ribar u selu. Opisana je njegova borba s velikom ribom prema kojoj zapravo osjeća poštovanje, a ne mržnju. Nažalost, na kraju ostaje bez ulova, no do zadnjeg časa se borio svim srcem i time postao moralni pobjednik.
Kratak sadržaj
Na periferiji Havane u maloj ribarskoj kolibi sa skromnom imovinom koju čine poderana jedra i vrlo malo ribarskog pribora živi ribar Santijago. Prošlo je već osamdeset i četiri dana otkada nije ulovio niti jednu ribu. Društvo mu je ispočetka pravio dječak Manolin, no kako starcu ribarenje nije išlo od ruke tako ga je dječak napustio i otišao na drugu ribaricu.
Manolin je sve o ribarenju naučio od starca Santijaga i imali su veoma korektan odnos. Dječak bi mu povremeno donosio jelo, a o ribarenju su znali razgovarati satima. Santijago ga je svako jutro dolazio buditi kako bi otišli u ribolov jer Manolin nije željeo da to čini njegov otac.
Osamdeset i petog dana je starac krenuo sam na pučinu. Nosila ga je je Golfska struja, a on je strpljivo čekao da uhvati veliku ribu. To bi bio dokaz da je još uvijek “El Campeón” odnosno najbolji ribar. Točno u podne je velika riba zagrizla mamac i doslovce vukla cijeli brod za sobom. Borio se s njome dva dana i nije odustajao bez obzira na napor, glad i žeđ. Htio je izmoriti ribu kako bi ju napokon i ulovio, ali nije se dala.
Starac je bio jako izmučen. Kada bi predahnuo uspio je zagristi komad sirove ribe i popiti malo vode. Borba je trajala i dalje, a njemu su kroz misli prolazili oni dana kada je bio mlad i snažan. Jednom se prilikom u Casablanci natjecao s crncem u obaranju ruke i nadjačao ga. Taj mu je trenutak donio slavu i smatrao se jednim od najsnažnijih mornara.
Napokon je izmorio veliku ribu, uzeo harpun i probio joj srce. Bila je to prekrasna riba dugog kljuna, a težila je oko 460 grama. Privezao ju je za čamac i krenuo natrag prema Havani.
Dok je plovio, ulovljena riba je ispuštala krv i privukla morske pse. Starac je imao spreman harpun s kojim je pogodio morskog psa u mozak, no ovaj je već otkinuo veći komad ulovljene ribe i potonuo zajedno s harpunom. Starac je ostao bez velikog komada lijepe ribe, ali nije odustajao. Na kraj vesla je privezao nož i bio spreman za sljedeći napad morskih psina. I stvarno su dojurili, no starac ih je ubio.
Morski psi su ga napali i treći put. Uzeo je vesla i počeo ih svom snagom udarati. Pobjegli su, ali od njegove ribe nije ostalo skoro ništa. Oko ponoći su ga psine napale po četvrti put, udarao ih je opet svom snagom i veslima i ručicom od kormila, ali od ribe su ostale samo kosti.
Starac je bio izmoren. Dovukao se na jedvite jade do svoje kolibe. Ruke su mu bile izranjavane, a kada ga je dječak ujutro ugledao zaplakao je od tuge. Znao je da se žestoko borio.
I ostali ribari su znali da se starac borio s nemanima na pučini, dok su turisti izbezumljeno gledali neobičnog morskog psa.