Prvog dana Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Na put kreće sa dva mornara, Paskom i Nikolom. Ulovili su popriličan broj riba, između ostalog i jednog velikog zubaca. Kada su se uputili prema obali da bi skuhali što su ulovili, u leđa im je puhao vjetar i nisu morali veslati.
Na obali su napravili ručak, čak su pozvali i druge kmetove da jedu s njima. Dva su ribara ispjevala Hektoroviću narodnu počasnicu, a zatim su kmetovi ispitivali Hektorovića sve što zna o rijekama, što im je sa zadovoljstvom pobliže objasnio.
Dok su drugog jutra lovili ribe, Pasko je pjevao narodnu pjesmu, a zatim je i Nikola počeo pjevati, dok je Hektorović te pjesme usput zapisivao. Nakon ribarenja i nakon i kmetovi su počeli pjevati. Predvečer su otišli do Nečujma, malog mjesta gdje je živio i Marko Marulić. Hektorović je očaran stao hvaliti starog pjesnika i grad Split.
Trećeg dana nastavili su svoj ribolov. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba koje su našli u moru. Tamo su sreli i jednog Hektorovićevog znanca, a spomenuli su i Hektorovićevu kulu Tvrdalj. Pri kraju dana, ribari su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedio uz obalu i razmišljao te zaželio da još doživi mnogo takvih zanimljivih dana.
O djelu
To je jedno od najpoznatijih Hektorovićevih djela. Djelo je prvi puta tiskano u Veneciji sredinom 17. stoljeća, iako je napisano već 1566. godine. To je epski spjev, ali pripada putopisu jer je radnja smještena u tri dana, odnosno trodnevnim izletom morem te Hektorović opisuje pejzaže i sve viđeno tijekom putovanja. U djelu se nalazi čitav niz mudrih izreka, stihova iz drugih djela, pjesama i poslovica.
Bilješka o autoru
Petar Hektorović bio je poznati hrvatski renesansni pjesnik. Rodio se 1487. godine na otoku Hvaru, u imućnoj obitelji. Školu je pohađao u Splitu, a tamo je stekao i prvo humanistično obrazovanje, poznavanje latinskog jezika i filozofije.
Preživio je i kugu, a 1539. godine i provalu Turaka na otok, pred kojima je čak pobjegao u Aziju, u Indiju. Vratio se za par godina, doživio duboku starost i umro u svome rodnome gradu, 13. ožujka 1572. godine.
