Stanovnici Jelenja bili su lijeni, nepošteni, osim rijetkih ljudi koji su zapravo vrlo pošteno radili i zarađivali. Kroz to selo često je prolazio Luka, prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se mutnim i neprovjerenim poslovima.
Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru zbog koje je i sam poželio postati pošten. No, Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi očevi bili u svađi. Luka je obećao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom.
No, te je godine Marinog oca zadesila nesreća – netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno, zbog čega su postali jako siromašni. Vidjevši njihovu nevolju, Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu i susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaručili.
Luka je skupio mnogo novca i želio ga je dati Martinu u zamjenu za Maru, no nije uspio. Znao je da bi ga jedino ona mogla vratiti na pravi put, da bi jedino ona od njega učinila čovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenčali i dobili dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savjest.
Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica. Otišao je do Save i skočio u vodu gdje je umro. Nakon godine dana, Mara i njen otac bili su pozvani na sud. Luka im je ostavio 800 forinti, a svećeniku je ostavio poruku da prime novac i da se svake godine pomole za njega.
Bilješka o piscu
August Šenoa rođen je 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, daljnje školovanje nastavio je u Pečuhu, a pravo je završio u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog bilježnika,a u to je vrijeme radio i .u zagrebačkom kazalištu kao umjetnički direktor, a od 1870. g. kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. godine kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874. godine pa sve do smrti, 1881. uređivao je “Vijenac”. Šenoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena,a i šire.