Povjestice: Kameni svatovi, August Šenoa

Podno Susedgrada živio jednom mlinar i njegova žena mlinarica. Živjeli su sretno i bogato, te su imali sina jedinca. Kako je vrijeme odmicalo, sin se trebao oženiti. Tako jednog dana upita majka mlinarica svoga sina kada će se i za koga ženiti. Sin je bio zaljubljen u lijepu, mladu, bijelu, ali i siromašnu Janju. Kad mlinarica shvati da joj sin želi uzeti siromašnu ženu, stane vikati na njega. U tom trenu dolazi mlinar, smiri svoju ženu i kaže sinu kako se može oženit za bilo koga dokle je god on sretan.

Došao je dan vjenčanja, svi su išli u svatove, osim ljute mlinarice koja je ostala kod kuće kuhati ručak. Kada su svatovi stigli pred kuću, mlinarica je izašla i bacila kletvu: Ubila me strijela mahom ak´ mi Janja bude snahom! Kleta družbo, na toj stijeni kamenom se okameni! U tom trenu je kroz selo prošla strijela, i okamenila cijelo selo i svatove. O tog događaja je stari Susedgrad kamen.

Vrsta djela: Povjestice su zbirka epsko lirskih pjesama, koje su nastale na temelju hrvatskih legendi.

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: u blizini Susedgrada

Likovi: mlinar, mlinarica, sin, Janja

Popis povjestica:

Postolar i vrag
Kameni svatovi
Kugina kuća
Anka Neretvanka
Smrt Petra Svačića
Šljivari
Prokleta klijet
Vinko Hreljanović
Kakvu Hrvati djecu jedu
Propast Venecije

Bilješka o piscu

August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti majke 1848. god., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. god. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine.

Ne položivš na vrijeme odrđene spite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor. 1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. god. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. god.

Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”. Najpoznatija djela su mu: Seljačka buna, Zlatarevo zlato, Prosjak Luka, Mladi gospodin, Prijan Lovro, Diogeneš, Kanarinčeva ljubovca, Vječni Žid i Zagrebulje.