Roman, u kojemu glavnu ulogu ima obitelj Stipančić, objavljen je 1899. godine. Radnja romana odvija se u Senju, a opisuje tadašnji život patricijske obitelji Stipančić što se može otkriti i u podnaslovu ovog djela.
U romanu su opisana politička i društvena zbivanja koja se odvijaju u gradu Senju, a svi se događaji povezuju kroz glavni lik Antu Stipančića. Sastoji se od ukupno šesnaest poglavlja. Najprije se autor osvrće na aktualne događaje u Senju, a zatim opisuje što se događalo kroz prošlost u obitelji Stipančić.
Opis likova u romanu je detaljan, a svaki lik pripada određenom staležu pa tako postoje plemići, patriciji i građani. Njihova je sudbina povezana sa staležom kojemu pripadaju. Ženski likovi završavaju tragično što je autor detaljno opisao.
Autor je detaljno opisao i mjesto radnje, kako unutarnje tako i vanjsko kako bi čitatelj bolje razumio dinamiku. Djelo je napisano vrlo objektivno uz mnoštvo povijesnih činjenica i realan prikaz likova i radnje.
Kratak sadržaj
Radnja djela započinje u Senju 1834. u zimsko vrijeme opisom Antine udovice Valpruge Stipančić koja brine o svojoj kćerki Luciji. Ona je teško bolesna i svaki čas joj se bliži kraj. Boluje od neizlječive bolesti tuberkuloze. Čini se kako sati traju cijelu vječnost.
Valpruga tako ispriča Luciji kako su živjeli bogati patriciji u to vrijeme pa se kroz tu priču saznaje što se dogodilo s obitelji Stipančić. Ante Stipančić, njezin voljeni muž, bio je sin jedinac. Otac mu je bio vlasnik tri broda i krčme. Ante nije želio steči karijeru u vojsci pa u 28. godini odlučuje proputovati svijetom. Skrasio se tek u 40. godini kada se vratio u Senj.
Valpruga je bila njegova odabranica koja je bila znatno mlađa od njega. Ona je bila kćer siromašnog plemića Domazetović. Zajednički život im nije bio idiličan zbog toga što je Ante bio dikatotorski nastrojen prema cijeloj obitelji pa su tako kćer Lucija i sin Juraj bili traumatizirani. Sina je prisiljavao na školovanje dok Luciju nije niti primjećivao.
Ante je svoje posljednje novce potrošio na Jurjev studij u Beču. Sin je jedva dočekao život u velegradu te je nakon nekog vremena zapustio studiranje i postao ulični svirač. Ante je želio na temelju političkih veza doći do Požuna kako bi svom sinu Jurju osigurao dobar posao.
Lucija i otac Ante su se često svađali, no Antu je najviše brinulo Jurjevo studiranje. Dobivao je njegova pisma kako mu ne šalje dovoljno novaca pa zato mora konobariti kako bi zarađivao za život.
Ante je odlučio poslati mu još novaca pa je otišao do gradskog lihvara vidjeti može li mu ovaj to posuditi. Lihvar je zauzvrat tražio potpisanu mjenicu pa je Ante bio primoran odustati od svog nauma.
Loša Stipančićeva situacija je stigla do ušiju majora Benettia koji je iskoristio situaciju i ucijenio ga. Predložio mu je neka odustane od zastupničke fotelje, a on će mu zauzvrat osigurati posao u državnoj službi. Ante nije želio pristati na Benettijevu ponudu, ali na kraju je ipak morao jer mu biskup Vuksanović nije htio pomoći.
Pokvareni Benetti nije uspio doći na vlast i bio je premješten u Ogulin. Biskup Vuksanović i umirovljeni časnik Josip Čolić su na kraju bili odabrani za zastupnike.
Ante Stipančić oboljeva, potpuno razočaran u svoga sina zbog neposluha, a kćer Lucija je i dalje tražila svoje mjesto u obitelji ali bezuspješno. Ante umire i obitelj ostaje u neimaštini.
Juraj se uskoro vraća iz Beča, ali se udaljio od obitelji te je poželio da mu se ime pomađari. Zaposlio se u Zagrebu. Odlazi u posjet majci i sestri Luciji u Senj, ali s krivim namjerama. Kada je stigao zajedno s prijateljem Alfredom od majke je zahtjevao da proda obiteljsku kuću. Ona je to i učinila, a on je otišao natrag u Zagreb s novcem u džepu.
Majka i sestra Lucija su se morale negdje smjestiti pa su otišle živjeti u dom Domazetovićevih. Lucija je morala pobaciti i od toga dana je bolovala od tuberkuloze. Uzalud je iščekivala Alfredovo pismo koje nikada nije stiglo.
Lucija i njezina majka provode svoje dane u trošnoj kući, a jedina nada koja Luciju drži na životu su pisma koja joj pristižu. Ona misli kako joj ta pisma piše njezin Alfred, ali istina je malo drugačija. Njezina majka je angažirala Martina Tintura neka joj povremeno napiše pismo, a Luciju je to posebno veselilo misleći kako joj piše Alfred.
Lucija je naposljetku saznala kako pisma nije pisao Alfred te umire tužna u neimaštini i bijedi. Majka također ubrzo umire kao prosjakinja jer joj sin Juraj nije htio pomoći.