U ovom mjestu, Dragi, djevojke su se udavale sa 14 godina, a nije bilo rijetko da su se udavale i mlađe od njih. Sa 18. godina smatrale su se već usidjelicama pa skoro da i nije bilo djevojke koja je bila neudana sa 18 godina. Nevjeste sa 30 godina već su bile starice, ali to ionako nije bilo važno, bilo je bitno samo da mogu raditi. Liječnika nije bilo, ali uglavnom niti nije bilo potrebno. Zdravlje ih je dobro služilo. Musa liječio je rane jer se za druge bolesti nije ni znalo. Musa jedino nije znao pomoći mlinarevoj kćeri Boji, koja je imala 14 godina. Njenu bolest nije razumio.
Nije bila ni crvena ni jedra kao druge, ali je bila sposobna hodati, nikad nije mirovala pa je bilo lako zaključiti da možda i nije bolesna. Bila je vitka i bijela, krupnih očiju. I zato su je nazvali Muljika jer je bijela kao muljika (bijeli kamen). Kako Muljika nije imala ni brata ni sestru, uvijek je pred ocem bila za sve kriva.
Otac Joviša u početku ju je volio, no kasnije ju je počeo tući, pogotovo kada bi se napio. Krčmar je imao tri kćeri koje je udomio i dva sina oženio, a sin Ilija mu se sada vratio iz vojske. Jednog je dana prilikom svoje šetnje, ugledao Boju kako čuva stado ovaca. Ilija se odmah zaljubio u nju. Došla je jesen, momci su se trebali ženiti, no Ilija je htio samo jednu, Boju. Njegovi roditelji nisu htjeli Muljiku za snahu.
Ilijin otac Petraš ipak je nakon nekog vremena došao u mlin da se dogovore za vjenčanje. Nakon vjenčanja, u Petraševoj krčmi bilo je vike, a navečer samo tišina, Ilija spuštene glave brinuo je zbog Muljike. Već je mjesec dana ležala, nije se tužila da je nešto boli, ali iz kreveta nije mogla ustati, nije ni jela, niti pila. Zvali su i Musu, ali nije znao što je Muljiki. Svima je već dosadila, samo Ilija je koji put zaplakao od brige za nju. Nakon dva dana u tamnoj sobi, pronašli su Boju, bijelu i hladnu, mrtvu. Sutradan su je pokopali iza stare crkve.
Vrijeme radnje: početak 20. stoljeća, oko 1910. godine
Mjesto radnje: manastir Draga i njena okolica
Bilješka o piscu
Dinko Šimunović rođen je 1. rujna 1873. godine u Kninu. Najveći dio svoga djetinjstva proveo je u Koljanima, gdje mu je otac predavao u osnovnoj školi. Šimunović i sam postaje učiteljem, završivši učiteljsku školu. Radio je u Dalmatinskoj zagori, a kasnije u Obrtničkoj školi u Splitu. Pisao je pripovjetke, romane i crtice.
Njegove novele smatrane su vrhunskima u hrvatskoj književnosti pa i šire. Zbog toga nije ni čudno što je jedan od vodećih novelista hrvatske moderne. Od njegovih djela potrebno je izdvojiti: ”Mrkodol”, ”Mladost”, ”Alkar”, ”Tuđinac”, ”Duga”, ”Sa krke i Cetine”, te ”Muljika”. Preminuo je u Zagrebu, u kolovozu 1933.