Djevojčica Cvjeta Matković učenica je 6.razreda jedne škole u Osijeku. Početkom rujna 1991.godine Cvjeta počinje pisati svoj prvi dnevnik. Iako je školska godina odavno trebala početi, škola se te godine nije održavala. Bio je rat.
U svojem dnevniku Cvjeta opisuje kako u gradu nema struje, plina ni grijanja, te kako većinu dana provode u skloništima. Neki njeni susjedi su već otputovali rodbini u Njemačku, dok je cijeli njen razred, bio premješten u jednu školu u Samoboru.
Cvjetini roditelji odlučuju kako bi za nju bilo najbolje da ju pošalju u inozemstvo u Pinkfeld. U jednom djelu svoga dnevnika, Cvjeta opisuje kako je za zadaću dobila zadatak u kojemu treba napisati pismo djedu Božičnjaku.
Obzirom da nije mogla razmišljati o poklonima već samo o granatama i bombamam koje su padale po Osijeku, Cvjeta je svoj list papira ostavila prazan. Nakon sto dana izbivanja Cvjeta se vraća u Osijek . U svojem dnevniku opisuje kako je Osijek postao velika ruševina te kako se posvuda mogu vidjeti krš i građevinski otpad. Opisuju se i situacije Cvjetinih prijatelja iz razreda.
Nekima su cijele obitelji pobjegle u Mađarsku nekima u Zagreb dok su neka djeca ostala bez svojih roditelja. Djeca su u Osijeku počela opet ići u školu 30.svibnja 1992.godine, a završni zapis u njezinom dnevniku je:” U Osijeku je već danima zaglušujuća tišina.”
Vrsta djela: kratki roman
Vrijeme radnje: početkom devedesetih, 1991. godina
Mjesto radnje: grad Osijek
Likovi: Cvjeta, Zlatica, Cvjetini roditelji
Bilješka o piscuStjepan Tomaš naš je poznati književnik koji je svoju slavu stekao nizom velikih djela. Rođen je 1947. godine u Novoj Bukovici. Svoje je školovanje nastavio u Našicama nakon čega je diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Svoj je radni vijek započeo kao profesor hrvatskog jezika, a neko je vrijeme bio urednik poznatog školskog lista “Baranjski srednjoškolac”. Vrlo brzo nakon toga okrenuo se pisanju. Do danas je objavio devetnaest knjiga. Za svoj je rad nekoliko puta bio nagrađivan.
