Mizantrop, Jean Baptiste Poquelin Moliere

U prvom činu, Alcestea i Philintea posvađaju se jer jedan od njih, Philinte, smatra da se prijateljstvo sklapa sa svim dobrim ljudima, bez obzira na sve, dok Alceste smatra da njegovi prijatelji mogu biti samo odabrani ljudi, upravo zato jer se po njegovom mišljenju prijateljstva trebaju sklapati korak po korak, oprezno, a ne s bilo kim.U drugom činu, Alceste prigovara Celimeni zbog toga što ima mnogo udvarača, na što mu ona odgovara da za to nije ona kriva i nakon toga izbija velika svađa. tada joj Alceste govori da se treba odlučiti između njega i njenih ostalih udvarača.U trećem činu, dva markiza se dogovore da će se jedan drugome maknuti sa puta ako kome od njih Celimena uzvrati ljubav. Arsinoja, Celimenina prijateljica, ljubomorna je zbog velikog broja njenih udvarača te joj zbog toga predbacuje.

U četvrtom činu, Alceste, sav tužan i ljut, dolazi k Celimeni gdje sreće Philintea i Elijantu koji govore o svojoj ljubavi i otkrivaju da se oni zapravo vole.  Celimena priznaje Alcesteu da voli samo njega i da je spremna biti s njim. U to vrijeme, dolazi Alcesteov sluga koji mu govori da moraju bježati jer će inače Alceste završiti u zatvoru zbog vrijeđanja pjesnika.

U petom činu, Alceste objašnjava Philinteu da je odlučio otići, ali s Celimentom. Spreman je da pobjegne s njom, no tada stižu dva markiza i donose Celimenino pismo u kojem ona izruguje svakog od svojih udvarača, pa tako i Alcestea, razočarana stvarima koje joj je lažno ispričala Arsinoja, ljubomorna na njenu sreću. To odbije Alcestea koji se razočara i dolazi, ne htjeti više nikad čuti za nju.

Vrsta djela: drama,komedija u 5 činova

Mjesto radnje: Pariz

Vrijeme radnje: početak 17. stoljeća

Autor: Jean Baptiste Poquelin Moliere

Bilješka o piscu

Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji kao Molière (Pariz, 15. siječnja 1622. – Pariz, 17. veljače 1673.), francuski scenarist, književnik jedan od velikana humoristične satire. Sam je sebe nazvao Moliere kao pseudonim. Rođen je u obitelji imućna kraljeva tapetara, završio je pravo, ali se odrekao pravničke karijere i postao glumac.

U Parizu je osnovao kazališnu družinu L’Illustre Theatre (Čuveno Kazalište) za koju je prerađivao talijanske komedije i s kojom 12 godina lutajući obilazio provinciju. U početku piše farse, a prve komedije su mu u stihovima. Napisao je niz komada u prozi i stihu.

Predstavnik je klasicizma. Ismijavao je ondašnje društvo, staleške predrasude, pokvarenost aristokracije i gramizivost buržoazije, a nije prezao ni od osude licemjernog katoličkog svećenstva. Moliere je razvio talijansku komediju intrige u društevnu komediju i komediju običaja s tragikomičnom pozadinom u kojima veličina komičnoga doseže dimenzije tragičnoga.

Godine 1660. preuzeo je kraljevsko kazalište u Parizu. Kod njega promjećujemo utjacaj komedije ERUDITE i komedije DEL ARTE, utjecaj antike, rimskih komediografa (Plauta).