Medeja je najpoznatija tragedija pjesnika Euripida. U njoj je glavna tematika ljubav i moralna pitanja u braku. Nastala je na temelju mita o Medeji i Jazonu. Medeja je čarobnica koja je spasila Jazonu život.
Kako su se zaljubili, pobjegli su zajedno u Korint gdje su našli utočište, a Medeja je rodila dva sina. U Korintu je Jazon upoznao Glauko, kćerku korinstkog kralja Kreonta, te mu se pružila prilika da se oženi njome. Medeja je postala očajna, bila je izdana od strane čovjeka za kojeg je dala život i otišla u progonstvo.
U prologu djela, dadilja Medejine djece opisuje u kojem se stanu lazi sama Medeja. Budući da je povrijeđena, počinje se i neobično ponašati prema vlastitoj djeci, te dadilja upozorava kako bi mogla predstavljati opasanost i za njih. Medeja proklinje i Jazona i njegove sinove.
Zbor korintskih žena moli Medeju da se smiri i da ne radi ništa za čime bi mogla požaliti, no ona je samouvjerena i željna osvete. Zbog svog ponašanja biva prognana i iz Korinta, ne može se vratiti u svoj rodni kraj koji je napustila zbog Jazona. Osuđena je na lutanje zajedno sa svojom djecom.
Kako bi osigurala sebe i djecu, Medeja sureće Egeja, atenskog kralja, koji joj obećaje da će joj pružiti sigurnost bez obzira na sve.
U osvetnički čin krenula je tako što je kčeri korintskog kralja kao poklon poslala otrovan vijenac, po svojim sinovima. Otrovni vijenac je ubio i Glauku i njenog oca kralja Kreonta. Vidjevši kako će za to biti kažnjeni njeni sinovi, ona ih vlastoručno odluči ubiti. Jazon je pokušao spasiti sinove, no stigao je prekasno. Sinovi su bili mrtvi, a Medeja je krenula u bijeg na zmajevim kolima, koje joj je poslao bog sunca Helij. Mrtve je sinove uzela sa sobom kako bi ih mogla u miru pokopati.
Gore spomenuti zbor korintskih žena, u drami ima ulogu komentatora svih događanja, on iznosi moralne sudove i stavove autora djela.
Vrsta djela: drama (tragedija)
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Korint
Likovi: Medeja, Jazon, Glauko, zbor korintskih žena, kralj Kreont
Bilješka o piscuEuripid bio je jedan od najpoznatijih starogrčih pisaca. Rođen je na otoku Salamini 480. godina pr. Kr. Bio je izrazito bogat pa je posjedovao čak i vlastitu malo knjižnicu. To su tada imale samo najbogatije i najutjecajnije osobe. Bio je također i izrazito obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata. Najviše se isticao svojim dramama, a napisao ih je ukupno čak 90.
Međutim, kako nisu sačuvane sve drame, neki tvrde da ih je napisao samo sedamdesetak. U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima. Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja.
Smatraju ga začetnikom psihološke drame. Priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio je tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena. Umro je u Makedoniji 405. godine pr. Kr.