Mijat Tomić je još kao dijete bio na glasu kao veoma snažan i hrabar. Iako ispočetka ljudi i nisu vjerovali u njegovo junaštvo, u narednih su se nekoliko godina u to definitivno uvjerili. Prvi dokaz svoje hrabrosti Mijat je pokazao u dvoboju sa Crnim Arapinom. Crnom Arapinu nitko nije znao ime i svi su ga se bojali, kao i Džaferbeg Kopačić koji je bio pozvan na dvoboj s njime. Džaferbeg je znao da će ga Crni Arapin ubiti pa je zamolio Mijata da ode umjesto njega u dvoboj. Mijat je prihvatio, sjeop je na konja i krenuo prema Crnom Arapinu. Dvoboj je bio veoma lagan i svi su znali tko će pobjediti. Mijat je svoj mač zabio Arapinu u rebra i tako ga usmrtio. Odmah nakon dvoboja arapinovi vojnici su pobjegli i kao nagradu Mijatu Tomiću ostavili livadu Jabuku.
Na livadi Jabuci Mijat je sa svojim prijateljima hajducima naišao na nepoznate ljude koji su kosili njegovu travu, odmah je ubio njihovog vođu, dok je ostale poštedio znajući da su samo pratili naredbe. Kako je dolazila zima, hajduci su se morali snaći za preživljavanje. Tako su prvo napali bogatu karavanu Muje Baledžije. U pohodu su oslobodili jednog roba i namirili se plijenom za cijelu zimu. Nisu pljačkali sve do proljeća kada su nastavili svojim standardnim poslom. Cijela regija je znala tko je Mijat Tomić, a on i njegovi hajduci su odlučili napasti Hasanbegove dvore kad nije bilo nikoga u njima. Dvor je bio pod slabom zaštitom, tako da su lako svladali i tu prepreku.
Prolazile su tako godine i godine u kojima je Mijat Tomić sa svojim hajducima haračio. No, oni nisu haračili sve što su stigli već samo one ljude koji su drugima nanosili zlo. Nakon nekoliko godina, Mijat i njegova družina ostala su bez dva člana, jednog hajduka kojeg je ubio vlastiti prijatelj i bez Ilije, hajduka koji se obogatio i odustao od takvog načina života. Isti taj Ilija poslao je Mijatu jednog dana čudnu poruku. Javio mu je kako mu se rodio još jedan sin, te da želi da Mijat dođe i bude njegovu sinu kum. Jedan od Mijatovih hajduka Marijan, upozoravao je Mijata kako mu je sve to čudno i da ne bi trebao ići kod Ilije, jer bi mu on mogao prirediti neugodno iznenađenje. Mijat je rekao da neće otići, no preko noći kad su svi spavali, iskrao se i otišao posjetiti svog prijatelja.
Onog trenutka kada je kročio u Ilijinu kuću, dva čovjeka sa puškama su ga pogodila, svaki jednim metkom (u srce i glavu). Mijat je u trenu ostao ležati mrtav na kućnom pragu. Njegovi ubojice su se zvali Arapin i Sava, no nisu ni oni samo daleko dogurali. Njima se osveti mladi Mijatov prijatelj Marijan, koji ih je zarobio i zavezao na krov kuće koju je zapalio. Nakon osvete Mijatovo su tijelo pokopali u blizini Strmca, a mali Marijan je postao vođa hajduka.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: oko 1630-e godine
Mjesto radnje: selo Gornji u Duvanjskom polju, obronak planine Midene, vrhovi Ljubuše i Vran-planine, Sinj, Obronci Čvrsnice i Vrana.
Likovi: Mijat Tomić, Marijan, Vid Žeravica, Toma Tomić, Džaferbeg, Kata, Sava, Crni Arapin, Arapin
Bilješka o piscuDubravko Horvatić rođen je u Zagrebu 1939. godine. Za vrijeme Hrvatskog proljeća bio je protjeran, a njegova su djela neko vrijeme bila zabranjena. Od 1995.-1998. godine je glavni urednik časopisa Hrvatsko slovo. Najpoznatija djela su mu: Junačina Mijat Tomić, Katarina, Hrvatska i druge zemlje, Olovna dolina, Crne zastave… Umro je 2004. godine.
