Mika je bio siromašan pilar koji je sa prijateljem Jankićem cijepao drva drugim ljudima za zimu. Posao je bio neizvjestan i nestalan, te su se često hvatali svakakvih poslova u borbi za preživljavanje. Nažalost, tako razočarani u pravdu i život, sav novac su obojica najčešće potrošili na alkohol. Mika se znao često napiti i doći pijan kući, te vikati na svoju obitelj.
Jedne večeri, u takvom pijanom stanju, došao je kući i počeo vikati. Evica, njegova kći mezimica, bila je budna, i Mika ju je, tako pijan i ljut, ne znajući ni što ni kome to radi, pretukao. Žena ga je zatim uspjela maknuti od Evice, a nju odnijeti u njenu sobicu. Ujutro, žena je probudila Miku rekavši mu kako je sinoć pretukao Evicu. Mika je, tužan i zbunjen, ne sjećajući se ničega, otišao pogledati Evicu kojoj je bilo jako loše, te je ubrzo zatim, tog istog dana i preminula.
Kad mu je tu vijest žena rekla, Miku je to slomilo, očajan je lutao, nemajući snage ni da se vrati kući. Spasila ga je njegova žena, koja je ispričala liječniku da je Evica pala sa stepenica kad je nosila drva. No Miki zbog toga nije bilo nimalo lakše, već je otišao od kuće, svjestan da je pogriješio i da alkohol nije bio vrijedan života njegove kćeri.
Mjesto radnje: grad Zagreb
Vrijeme radnje: kraj 19. stoljeća
Bilješka o autoru
Vjenceslav Novak bio je poznati hrvatski romanopisac, novelist, kritičar, pedagog i publicist, vjerojatno jedan od najpoznatijih hrvatskih pisaca svih vremena.
Rođen je u Senju, 11. rujna 1859. godine u doseljeničkoj češkoj obitelji. Osnovnu i srednju školu završio je u Senju i Gospiću. Završio je i učiteljsku školu u kojoj radi kao učitelj u Senju.Nakon pet godina rada upisuje Muzičku akademiju u Pragu, a kasnije dolazi u Zagreb gdje se zapošljava kao učitelj glazbe na Učiteljskoj školi.
Napisao je ukupno sedam romana, tridesetak pripovjedaka, a pisao je i pjesme, feljtone, pa čak i recenzije i kritike iz muzičke pedagogije. U svojim se djelima bavio psihologijom ljubavi, braka i roditeljstva.
Bio je jedan od najugledanijih pisaca hrvatskog realizma, a nazivali su ga i hrvatskih Balzacom. U hrvatsku je književnost unio novine, poput malog čovjeka i velike sredine, spominjao je socijalne teme i probleme vezane uz velegrad, život gradske sirotinje i siromašnih stanovnika. Umro je u Zagrebu, 20. rujna 1905. godine od posljedica tuberkuloze.
