Pomorac Gulliver suočava se s nesvakidašnjom i neobičnom situacijom. Gulliver, doživivši brodolom na otvorenom moru, pliva da spasi vlastiti život. Nakon mnogo sati iscrpnog plivanja, isplivao je na obalu zemlje Lilliput.
Tamo ga zarobljuju njezini stanovnici, maleni ljudi veliki poput veličine ljudskog palca, misleći da im je neprijatelj i vode u unutrašnjost otoka Mildenda , te ga ubrzo zatim tamo i zatvore. Lilliputanski car tamo ga posjećuje te Guliver i njega, i njegove plemiće i plemkinje zabavlja svojoj otvorenošću i humorom. Očaran njegovom osobnošću, car ga uz neke uvjete, ipak pušta na slobodu.
Liliputanci mu zatim ispričaju o svojim neslaganjima i ratovanjima s Blefuščanima, stanovnicima susjednog otoka. Gulliver im, zbog toga, nudi svoju službu u njihovim ratovima protiv Blefuščana, te svojom vještinom i snagom zarobljuje sve njihove brodove. Iako im je pomogao, mora bježati zbog silnih optužbi Lilliputanaca. Srećom, ubrzo naiđe na malenu barku kojom se sigurno vrati kući.
O djelu
Jonathan Swift je u djelu iznio svoje osobno mišljenje o Engleskoj i njezinoj politici. Priča o pomorcu Gulliveru i njegovim pustolovinama poslužila je također i kao okvir u kojem je dao svoju kritiku cjelokupnog engleskog života
Skladnost toga dvostrukog smisla “GulIverovih putovanja” osigurala je tome djelu besmrtnu vrijednost, a Jonathana Swifta učinila je jednim od najpoznatijih engleskih,ali i svjetskih pisaca.
Vrsta djela: Pustolovni roman, putopis
Mjesto radnje: Lilliput
Vrijeme radnje: Krajem 17. stoljeća
Bilješka o autoru
Jonathan Swift rođen je 30. studenog 1667. godine. Nakon školovanja na Trintiy Collegeu i smrti ujaka koji ga je izdržavao od očeve smrti napušta Irsku. Radio je kao tajnik političara Eilliama Templea i instruktor djevojčice Esthere, koja će odigrati značajnu ulogu u njegovu životu i djelu (Stella u Dnevniku). Strastveno se zanimao za suvremene događaja i sudjelovao u političkom životu oštrim člancima.
Oko 1710. napustio je vigovce i prešao u tabor torijevaca. Kao pisac bezobzirnih članaka u torijevskom časopisu Examiner, za kratko vrijeme postao je najistaknutija ličnost tadašnjeg engleskog novinarstva. Kad vigovci ponovo dolaze na vlast, Swift 1714. odlazi u Dublin u progonstvo. Bez sudjelovanja u javnom životu, bez prijatelja proživljava gorke i mračne dane, a uznapredovala je i teška bolest (tumor na mozgu) te je umro 19. listopada 1745. godine. u dubokoj apatiji, slijep, gluh i gotovo nijem. Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: ”Prođi, putniče, i ako možeš, ugledaj se na revnog pobornika slobode!”
Predmet njegove razotkrivajuće i razorne poruge nisu određeni pojedinci, sredine, staleži, događaji, već ljudska narav koja se valja u moru gluposti.