U prvom činu upoznajemo Ivu Ledinića, marljivog i skromnog mladića koji naporno radi i ne želi napustiti svoj posao i domovinu. Naime, bogati ga pomorac Frane nagovara da ostavi sve i ode u Ameriku. On to odbija jer ne želi napustiti svoju majku, jedinu koja ga je odgajala te Anicu, djevojku koju voli. Anicu otac ne želi dati njemu, već bogatom Niki Marinoviću.
U drugom činu prikazuje se sreća Aničinog oca zbog njene udaje za Niku. Ne zanima ga njena sreća, već bogatstvo. Nije mu stalo što mu kći zapravo voli drugog, siromašnog Ivu. Tada dolazi Jele, bivša Nikina zaručnica i Ivina majka koju je ostavio kad je zatrudnila. On je isprva ne prepoznaje, a kasnije je tjera iz kuće te zahtjeva da se vjenčanje održi ranije kako ne bi propalo zbog Jele. Anica je začuđena i pada na tlo onesviještena.
Treći čin odvija se u Jelinoj kući. Ona je ljuta i žali svog sina što još uvijek voli Anicu. Pokušava ga odgovoriti od nje i te ljubavi govoreći mu kako je nemoguće da dobije Anicu. Zbog toga Ivo odluči otići u Ameriku kako bi se obogatio i dobio Anicu. Majka mu teška srca to ipak dopusti. Ivu zamole da ode privezati Nikin brod, a njegova majka shvati da će doći do obračuna između njih. Priznaje Ivi da njegov otac zapravo nije mrtav, već je to sam Niko.
U četvrtom činu Ivo odlazi u Ameriku. Oprašta se s majkom, a potom dolaze i Anica, Frane i Niko. Ivo govori Niki da zna da mu je on otac, traži da mu da nešto novaca i dvije karte za brod. Anica kaže Jeli da će i ona pobjeći zajedno s Ivom. Odmah čim su otišli, Niko je shvatio što se dogodilo. Prijeti im da će ih pronaći i razdvojiti, a Jele ga moli da ih ostavi na miru. On joj se smije i ruga te ona, ljuta i bijesna, uzima sjekiru i ubija ga. Frane je želi kamenovati, a drugi ljudi je ne osuđuju, svjesni što joj se sve događalo. nakon što postane svjesna da više nikad neće vidjeti svog jedinog sina, pada mrtva.
Vrsta djela: drama, 4 čina
Bilješka o autoru
Ivo Vojnović rođen je u Dubrovniku 9. 10. 1857. godine. 1880. godine javlja se u književnosti, uz pomoć Augusta Šenoe. Na početku svog stvaralaštva, najradije piše pjesme. Dok kasnije počinje pisati i drame po kojima je najviše i poznat. Kao npr., ”Psyche”, ”Ekvinocij”, ”Dubrovačka trilogija”, ”Gospođa sa suncokretom” i mnoge druge.
Nazivaju ga začetnikom hrvatske moderne drame, a tu je titulu i osvojio na natječaju za praizvedbu drame. Često su ga nazivali i posljednjim velikim dubrovačkim piscem.
Umire u Beogradu 30. kolovoza 1929. godine.