Prvog dana u prvoj se noveli opisuje Ciappelletto, prevarant iz Toscane, kojeg su u to doba smatrali jednim od najvećih grešnika. Bogati trgovac Musciatto Franzesi unajmio ga je da ode do Burgunđana i natjera ih da vrati dug. Obećao mu je nagradu, dio tog duga i ponešto Franzesijeve robe. Zaputio se u Burgundiju, gdje ga prime lihvari, dvojica braće. Ciappelletto se kod njih, međutim naglo i jako razboli. Kako je bilo očito da će uskoro umrijeti, pa su braća pozvala svećenika da ga ispovijedi i pruži mu bolesničko pomazanje.
Cippelletto pristane. Kad je svećenik došao, on mu je govorio svakakve laži koje svećenik nije shvaćao. Ispričao mu je da nikad nije spavao sa ženom, da je veliki vjernik koji se ispovijeda svaki tjedan, odlazi u crkvu, svakodnevno moli i mnogo drugih stvari koje nikad nije zapravo učinio. Svećenik mu je pružio oproštenje grijeha i dao mu posljednu pomast. Lihvari su znali da to nije istina i bilo im je jako smiješno kad su čuli za Ciappellettove laži svećeniku.
Ciappelletoo je nakon nekoliko dana umro, a svećenici su ga pokopali u svom samostanu. Zbog mišljenja da je bio veliki vjernik proglasili su ga svecem, a njihov ga narod i danas takvim smarta i štuje.
Trećeg dana u također prvoj noveli radnja se seli u Lamporecchio, ženski samostan. U tom je samostanu živio i starac Nuto koji je tamo bio zaposlen kao vrtlar. Međutim, nije bio zadovoljan svojom plaćom te je odlučio otići. Zadatak mu je bio pronaći novog vrtlara koji će ga moći zamijeniti. Za to je doznao mladić Masetto te je odlučio preuzeti taj posao. Dobio je ideju da se pravi nijem kako bi se obogatio i postao vrtlar u samostanu, što mu je i uspjelo.
Ubrzo nakon toga, časne sestre su se počele pitati kako bi bilo biti s muškarcem te da im nedostaje nježnosti i strasti. Kako je Masetto jedini dolazio u obzir, htjele su ga zavesti. Tome se on nije nimalo protivio pa je spavao sa svim časnim sestrama u samostanu. Potpuno se umorio od toga te je na kraju priznao sve. No, one su mislile da je čudo što je progovorio te je na kraju postao i nadstojnik samostana. Kada je glavarica samostana umorla, on se vratio kući, bogat i zadovoljan. Do kraja svog života on je uživao u svom bogatstvu i blagodatima koje dolaze s tim.
Petog dana deveta novela opisuje Federiga Alberigha, mladog, čestitog i poštenog mladića. On se, naime zaljubio u mladu plemkinju Giovannu koja njegovu ljubav nije prihvaćala. Iako se on trudio, nije mu htjela uzvratiti ljubav. Kako bi je osvojio, živio je rastrošno i uređivao se kako bi ga primijetila. Zbog toga osiromaši, izgubi sve što ima i ostane mu samo njegov sokol.
Zatim Giovanna ostane bez muža koji se razboli i naglo umre. Njoj ostane svo njegovo bogatsvo, a uskoro joj umire i sin. Sama, napuštena i usamljena odluči posjetiti Federiga. kako je ostao bez ičega, nije ju imao ničim ni ponuditi. Osim svojim sokolom, što je i napravio. Kad je ona to saznala, osjećaji su joj se promijenili. Zavoljela ga je, odlučila se udati za njega i učinila ga bogatim.
Zadnjeg, desetog dana radnja desete novele događa se na dvoru markiza Saluzza. On je, po naređenju svojih podanika, morao što prije naći ženu i oženiti je. Iako nije bio posebno zainteresiran, odabrao je mladu Griseldu, kći poznatog kmeta. S njom kasnije dobije i dvoje djece, no on i dalje nije siguran voli li ga ona uistinu.
Zato se dosjeti da bi je mogao provjeriti tako da odglumi da je dao da mu ubije djecu. Zatim, glumeći da je više ne voli, da mu je dosadila i voli drugu ženu, tjera je iz kuće i poziva svoju kći koja mu glumi novu ženu. Nakon što shvati da Griselda sve to podnosi i voli ga i dalje, zove je da se vrati kući i pokazuje joj njenu već odraslu djecu. Ona se vraća, a oni je primaju natrag s poštovanjem.
Vrsta djela: novele, ukupno njih sto
O djelu
”Decameron” je zbirka od sto novela. Dolazi od grčke riječi deka hemeron, što znači deset dana. ”Decameron” je prema tome knjiga o deset dana. U tih deset dana, sedam djevojaka i tri mladića pripovijedaju svoje priče. Oni bježe od kuge koja se počinje širiti po Firenzi. Kako bi im vrijeme brže prošlo, svatko od njih svaki dan pripovijeda jednu novelu. Temu im svakog dana odredi kraljica ili kralj tog dana.
Bilješka o piscu
Giovanni Boccaccio rođen je u Parizu 16. lipnja 1313. godine. Školovao se u Napulju, a najveći dio života proveo je u Firenzi gdje je i započeo svoje stvaralaštvo. Započeo je pisanjem romana ”Filocolo”, a zatim su uslijedile poema ”Teseida” i spjev ”Filostrato”.
Kasnije piše i mnoge druge poeme, ekloge te djela s antičkom mitologijom. U svom posljednjem razdoblju stvaralaštva, najviše piše satire te djela na latinskom jeziku. Ostao je zapamćen i kao prvi dantist. Očaran Danteovim stvaralaštvom komentirao je prvih 17 pjevanja Danteovog ”Pakla”i napisao djelo ”Trattatello in laude di Dante”.
Bio je cijenjen i poznat, no svejedno nije bio potpuno zadovoljan svojim životom. 1362. godine doživljava duhovnu krizu te razmišlja da se odrekne pisanja i književnosti uopće. Razmišljao je o smrti, povlačio se u sebe te je zbog toga vjerojatno i obolio. Umro je u Certaldu 21. prosinca 1375. godine.
