Senjski uskoci snalažljivi su i borbeni te su velika prijetnja Mlečanima i cijeloj Mletačkoj Republici. Ne samo da služe austrijskom caru, već i brane more i kopno od Mlečana i Turaka. Odani su svome kraju i običajima.
Međutim, austrijski general Rabata, želi uskocima smrt, a izgon svim Senjanima. U njegovoj zloj namjeri pomaže mu i biskup de Dominis. Uskoci uskoro saznaju što im se sprema, nakon što ih na to obavijesti redovnik Cipriano. Uplašeni bježe na, tzv. Orlovo Gnijezdo.
General rabata ipak uspijeva ući sa svojom vojskom u grad, s namjerom da smaknu kneza Posedarića. Zarobe ga te mu odrubljuju glavu. Uskoci, pod vodstvom vojvode Juriše Orlovića, ubrzo upadaju u grad, no ipak prekasno da spase nesretnog kneza Posedarića. Ljuti i bijesni na Mlečane, ubijaju vođe Mletačke Republike, generala Rabatu i Antonija Capogrossu te ih napokon stiže zaslužena i pravedna kazna.
Nakon njihove smrti, Mlečani su svladani, pokoreni te napokon ponovo zavlada mir u Senju i među svim njegovim stanovnicima. Senjski goli kamen te bura još i danas nose poruku: ”Čuvaj se senjske ruke!” kao znak na junačku borbu Senjana za svoj grad.
Naslov djela: Čuvaj se senjske ruke
Vrsta djela: povijesni roman
Vrijeme radnje: 17. stoljeće, doba Austro-Ugarske Monarhije
Mjesto radnje: Krk, Senj, Orlovo Gnijezdo
Bilješka o autoruAugust Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom je domu stekao veliku ljubav prema umjetnosti.
Poslje smrti svoje majke 1848. god., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. god. u Gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju.
1859. god. nastavlja pravni studij u Pragu, te tu ostaje do 1865. godine. Ne položivši na vrijeme određene ispite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor.
1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj Hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. god., a očaran dramaturgijom, postaje i dramaturg. Njegov prvi roman ”Zlatarevo zlato” izlazi 1871. god.
Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine u rodnom gradu.