Crveno i crno, Henry bel Stendhal

Žilijen Sorel bio je sin seoskog drvodjelje. Već je kao dječak bio ambiciozan, čitao je knjige, iako mu je otac branio. Kod kuće su ga često tukli.

Žilijen je usprkos tome, stekao obrazovanje. Novi zavjet zna napamet i misli da će jedino kao svećenik moći napredovati. Župnik ga preporučuje načelniku de Renalu za kućnog učitelja njegove djece. On tu ponudu prihvaća, bojeći se da će ga njegovi poslodavci ponižavati kao slugu.

Dolaskom u grad njegov se život promijenio. Zavolio je gospođu de Renal koja mu je uzvraćala ljubav, ali zbog opasnosti da javnost i gospodin de Renal ne saznaju za njih, Žilijen napušta njihovu kuću.

Kako se nije mogao prilagoditi toj sredini, on prihvaća poziv da radi kao sekretar kod markiza La Mola u Parizu. Tamo se vrlo dobro snalazio pa sve više privlači pažnju gospođice de La Mol. Markiz de La Mol čini sve da Žilijena načini bogatim kako bi omogućio vjenčanje.

Nakon što je to saznala, gđa. Renal piše pismo markizu de La Mol u kojem Žilijena predstavlja kao varalicu. Markiz je zbog toga povukao privolu za taj brak, a Žilijen odlučuje da se osveti gđi. Renal. Odlazi u gradić gdje je živjela, i kad ju je našao, izvlači pištolj i puca u nju.

Uhite ga i odlazi u zatvor. Tamo je saznao da rana nije bila smrtonosna i da je gđa. Renal još uvijek živa. On je bio presretan jer se počeo kajati za zločin koji je počinio. Poslije oporavka u gđi. Renal se javlja još veća ljubav prema njemu. Pokušava učiniti sve kako bi ga vlasti pustile na slobode, ali Žilijen je osuđen na smrtnu kaznu i pogubljen. Gđa. Renal umire tri dana poslije njegove smrti.

Naslov djela: Crveno i crno

Autor: Henry bel Stendhal

Bilješka o piscu

Henry bel Stendhal rođen je u Francuskoj, 23. siječnja 1783. godine.

Imao je vrlo teško djetinjstvo, no svejedno je uspio proputovati Njemačkom i Italijom, gdje je postao i konzul.

Njegov najpoznatiji roman Crveno i crno temeljen je na istinitom događaju objavljenom u novinama. Umro je 23. ožujka 1842. u Parizu.