Bajka o ribaru i ribici, Aleksandar S. Puškin

Starac i baka su živjeli u staroj kolibi od gline. Starac se bavio ribolovom. Jednog dana starac je izvukao zlatnu ribicu. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će mu tada ispuniti želje. Starac ju je pustio.

Vratio sedoma, a starica ga je izgrdila i poslala da zamoli ribicu da mu da novo korito. Kasnije je htjela i kuću. Ribica im je i to ispunila. Zatim je baka rekla da želi biti bogata vlastelinka. Ribica im je i to ispunila.

Kada se starac vratio, imao je što i vidjeti – veliki dvorac. Baka je tukla i derala se na sluge. Baka je nakon toga, htjela postati carica. Zamolio je ribicu, a pred sobom je vidio još veći i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge, ali ona je pozvala stražare da ga odvedu.

Baki ni to nije bilo dosta, htjela je postati carica mora i da ribica stalno pliva oko nje i ispunjava joj želje. Starac je otišao i zamolio ribicu koja se razljutila. Nije mu ispunila želja, a kad se vratio, vidio je da više nema dvorca, već je tamo opet ona stara koliba, baka i prepuklo korito.

Mjesto radnje: obala i more

Glavni likovi: starac, baka i zlatna ribica

Bilješka o piscu

Aleksandar Sergejevič Puškin bio je ruski pjesnik. Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.

U ranom djetinjstvu prepušten je odgoju kmeta Nikite Kozlova i  kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače. Pisao je i svoje, tzv. male tragedije: Škrti vitez, Mozart i Salieri, Pir za vrijeme kuge.

Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja.