Priča govori o veseloj i spretnoj djevojčici od 8 godina imenom Anica Pivnik. Anica je imala najboljeg prijatelja Jakova koji ju je posjetio jedno popodne tužan i zabrinut. Anica je pomislila da je netko možda umro ali nije ga to htjela pitati jer je bi to bilo nepristojno pošto je Jakovu umrla mama. Napokon joj je priznao zašto je zabrinut.
Bojao se sutrašnjeg sportskog dana u školi jer ne zna trčati. Anici je to bio neobično jer je ona voljela trčati i bila okretna i spretna u sportu. Odlučila mu je pomoći i naučiti ga kako se pravilno trči. Aničin tat mu se rugao da izgleda kao avion koji će poletjeti jer je ko mahao rukama pokušavajući ih uskladiti s nogama. Njena sestra maja usporedila ga je sa pijanom kokoši.
Dogovorili su se da će vježbati na sportskom igralištu i Anica je navila sat u ponoć. Malo prestrašeni jer su vani tako kasno započeli su trening. Jakov je prvi puta pao. Na igralištu se odjednom pojavio pas i Jakov je pokazao Anici kaao se treba ponašati kada susretne nepoznatog psa. Rekao je da se ne smije ni trčati, što mu se najviše svidjelo.
Uskoro su susreli čovjeka koji se čudio zašto su djeca tako kasno vani. Anica ga se toliko uplašila da je potrčala koliko je noge nose. Iznenadila se kada ju je Jakov pretekao. Jakov je sada znao trčati.
Osvanulo je jutro sportskog dana i Anica, iako pospana od noćne avature, nije željela propustiti Jakovljevo trčanje. Krenula je prema igralištu, a za njome je krenuo i pas. Odlučila ga je nazvati Srećko. Aničin razred je trčao prvi i ona je završila druga. Pomalo je zamjerala Jakovu njihovo noćno trčanje.
Jakov je trčao odlično sve do trena kada mu usred utrke nije popustila elastika na hlačicama i one su mu pale do gležnjeva, a Jakov je tresnuo o pod. Svi su se smijali uključujući i učitelje i Anicu. Na povratku kući Anica ga je pohvalila ali mu se i smijala zbog nezgode, Jakov je ljut i povrijeđen otišao kući.
Pas je neprestano ostajao u blizini kuće i tata je prijetio kako će pozvati živodere, ali ipak je dobio ostatke od večere. Anica je majci navečer ispričala što se sve dogodilo na utrci i obje su se slatko nasmijale. Mama joj je također napomenula kako je susjed rekao da je vidio dvoje djece, koji nalikuju njoj i Jakovu, kasno vani. Anica je sve priznala.
Pošto je bila iskrena majka ju nije kazniala ali ju je ponovo upozorila na sve opasnosti koje vrebaju na nepažljivu djecu. Te je noći zaspala olakšane savijesti i nadala se da će moći zadržati Srećka i kako će se ona i Jakov jednoga dana zajedno moći smijati njegovoj nezgodi.
Ovo je priča o jednom običnom danu i dvoje prijatelja. Anica se danu veselila a Jakov ga se užasavao jer je sebe smatrao nespretnim i nesposobnim. Iako mu je baka stalno ponavljala kako u zdravom tijelu živi zdrav duh, nije mu ničime konkretno pomogla. Bila je potrebna prava prijateljica koja je rado ustala u kasne sate da nauči dječaka kako se trči. Ovo je priča o prijateljstvu, podršci i također podsjeća djecu kako su još maleni i trebaju slušati starije kada ih upozoravaju na sve opasnosti koje veliki svijet nosi.
Vrsta djela: priča za djecu
Mjesto radnje: igralište, Aničina kuća
Likovi: Anica, Jakov, Aničini mama, tata i sestra
Bilješka o piscu
Desa Muck rođena je 1955. u Ljubljani i još i danas drži se na vrhu liste kao jedna od najpopularnijih slovenskih književnica za djecu i mlade. Prije no što se posvetila pisanju radila je razne poslove poput ilustriranja, glume, njegovanja djece sa hendikepom, čak je bila i navijačica.
Glume se nije u potpunosti odrekla, još uvijek ponekad prihvati uloge ui serijama i uz to piše i kolume za novine. Dobitnica je mnogih nagrada za knjige i radiodrame, a 2003. djeca su njenu seriju knjiga o Antici proglasila za svoju najdražu knjigu.
