Jedna od svakako najmističnijih pojava u ovom dijelu Europe je Nacionalni park Paklenica, odnosno jedan dio tog parka, za koji nam se čini kao da je izašao iz nekog pustolovnog filma. Nacionalni park Paklenica nalazi se u blizini Zadra, a odlikuju ga brojne geomorfološke osobitosti te izrazito bujna vegetacija, pogotovo šume crnog bora te endemske biljke kao što je pljeskarica. Paklenica je utemeljena 19. listopada 1949. godine.
Posebno atraktivan i privlačan dio parka čini kanjon čija se duljina mjeri na 14 km, a širina između 500 – 800 metara. U najužem dijelu širina kanjona iznosi svega 50 m. Osobitost ovog fenomena leži u vertikalnim stijenama koje se uzdižu s obje strane kanjona čija visina prelazi 700 metara.
Najatraktivniji dio kanjona smatra se predio strmog pada potoka i to nizvodno od Anića luke, gdje se strmi kukovi kukovi uzdižu iznad potoka prilikom čega tvore najuži dio kanjona u području Anića luke i parkirališta.
Možemo reći kako je ovaj dio parka osobito privlačan planinarima koje apsolutno oduševljava pomisao na svladavanje zastrašujućih stijena, za koje se ponekad čini kao da prijete da vas zauvijek zatoče u nekom svom prostoru minulih vremena.
Mnogi koji su već bili, komentirali su kanjon kao surovim dijelom prirode, gdje se velika količina vode spušta na stijene. Sigurno prizor od kojeg zastaje dah. Zapravo kad bolje promislimo, radi se o jedinstvenom doživljaju promatranja prirode u njenoj punoj snazi, koja istovremeno budi strah i poštivanje.
Ono što to isto tako fascinira je velik broj slapova na kratkom toku. Radi se o jedinstvenoj prirodnoj pojavi kojom se možemo ponositi, a pogotovo oni koji su ljubitelji prirode i njezinih bogatstava.
Budući da se radi o stijenama treba pripaziti kad se ide u razgledavanje, jer nema posebno uređen put a koji zahtijeva opreznost prilikom penjanja.
Svi koji su već posjetili Paklenicu, preporučuju razgledavanje kanjona u periodu ranog proljeća, kada ćete moći zaista uživati u pravoj i istinskoj ljepoti slapova.
Foto: Lindsey Nicholson/Wikimedia