Kampor je poznato naselje na sjeverozapadnom dijelu otoka Raba, uz obalu prostrane Kamporske drage. Romansko ime potječe od campusa, što zapravo znači polje, a stanovnici ovog podučja od davnina su bili vezani za poljodjelstvo čemu doprinosi razvitak turizma što je posebno važno za tradicionalno uzgajanje voća. Uz poljodjelstvo stanovnici se bave i stoćarstvom.
Smatra se kako je Kampor od svih mjesta najviše zadržao izgled starog ribarskog mjesta u okrilju i bogatstvu prirodno zaštićenog šumskog rezervata “Dundo”, poznatog kao oaza za brojne šetače, bicikliste i naravno sve one koji žele uživati u prirodnim ljepotama.
Kampor se smatra posebnim mjestom, ne samo zbog svog čuvenog rezervata nego i zbog brojnih znamenitosti u kojima će prije svega uživati brojni povjesničari, a potom i svi ostali.
Dakle odlučite li se na dolazak treba spomenuti franjevački samostan sv. Eufemije, zaštitnice župe i mjesta, sa etnografskim muzejem, galerijom zbirke radova fra. Ambroza Testena poznatom kao jednom od nasjstarijih knjižnica i hrvatske pisane riječi na ovom dijelu Jadrana.
Međutim Kampor nije oduvijek predstavljao turističko mjesto u kojem mogu uživati apsolutno svi koji to žele. Naime na području Kampora nalazio se koncentracijski logor koji je zapravo bio talijanski fašistički logor u Drugom svjetskom ratu.
Osnovala ga je talijanska okupatorska vlast na otoku Rabu u srpnju 1942. godine u blizini Kampora. Logor je raspušten u rujnu 1943. nakon kapitulacije Italije.
U koncentracijskom logoru nalazilo se otprilike 12.000 zatočenika i to uglavnom Hrvata iz Gorskog kotara, te Židova i Slovenaca. Nažalost prije svega zbog gladi i naravno teških uvjeta života, prije svega u zimskom i ljetnom razdoblju umrlo je oko 1.200 ljudi, što uključuje i više od 100 djece ispod 10 godina.
Smatra se da je od 15.000 zatočenika život izgubilo njih 20 posto, a 1953. godine na području logora izgrađen je spomen park, kojeg su zapravo izgradili politički zatvorenici sa Golog otoka.
Nažalost postojanje tog otoka bilo je malo poznato izvan Hrvatske i Slovenije, s tim da je talijanski premijer 2003. godine izazvao poprilično burne reakcije s izjavom da su protivnike talijanskog režima slali u interni egzil umjesto u koncentracijske logore.
Autor: S.Š. Foto: Alexandre Albore/Wikimedia