Dehidracija se pojavljuje kada našem tijelu ponestane tekućine, a to je izrazito opasno imamo li oslabljen imunitet. Glavni cilj u rješavanju dehidracije jest što prije nadomjestiti tekućinu, soli i minerale koji su izgubljeni zbog proljeva. Slatki sokovi i gazirana pića nemaju pravi omjer zdravlju potrebnih tvari, stoga se kod proljeva nikako ne smiju konzumirati.
Za sprječavanje dehidracije Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje posebnu rehidracijsku otopinu (ORS). Ona naime sadrži uravnoteženu kombinaciju vode, soli, šećera, kalija i ostalih potrebnih elemenata. Rehidracijska otopina daje se ovisno o tjelesnoj težini, stupnju same dehidracije u najprije manjim količinama, a zatim sve većim. Potrebno je otopinu uzimati što češće kako bi imala bolji i brži učinak.
Iako je već mnogo prije otkriveno kako se kod proljeva elektroliti nastanjeni u crijevima apsorbiraju u prisutnosti glukoze, oralna rehidracijska otopina je tek sredinom 20. stoljeća prvi put primijenjena u nekoj značajnijoj mjeri. Sve do danas, ORS je spasio živote barem dva milijuna ljudi i ujedno se smatra jednim od najznačajnijih napredaka u medicini dvadesetog stoljeća.
Povraćanje i proljev su dva najčešća uzroka dehidracije. Uzročnik može biti i pojačano znojenje, a ono se javlja kada se tijelo samostalno želi ohladiti. Razlozi za pretjerano i pojačano znojenje mogu biti razni, ali ugalvnom je to povišena temperatura. Zbog tog se razloga kod bolesti preporuča veća konzumacija tekućine. Tako je rizik od dehidracije sveden na najmanju moguću mjeru.
Dehidraciju ćete prepoznati po jakoj glavobolji, suhoj koži i usnicama, smanjenom znojenju, povišenoj tjelesnoj temperaturi, umoru te mučnini/povraćanju. Dehidracija na samom početku nije toliko opasna, lako ju je spriječiti, međutim ukoliko se ne liječi na vrijeme prelazi u teži oblik. Takav oblik dehidracije može dovesti do nesvjestice, kome, zatajenja organa, a u najtežem obliku i do smrti.
D.Š. Foto: Pressmaster/Shutterstock
