Ako dijete odgajamo da zadovoljava samo svoje potrebea da ne uviđa potrebe drugih članova u obitelji, ako ne poznaje poteškoće s kojima se članovi u obitelji svakog dana susreću, ako ne zna otkuda sredstva za život, ako ne osjeća zavisnost obitelji o društvu i društvenom životu, ako želi da samo troši i razbacuje a da ne štedi, ako dijete nema obzira prema stvarima i drugima, tada sigurno odgajamo sebičnjaka koji neće ni kao odrastao biti sposoban i koristan za život u obitelji, već će i kao odrastao nanositi štetu društvenoj zajednici.
Međutim, u životu jednog kućanstva dijete mora naučiti razlikovati moje, naše, tuđe, te mogu, ne mogu, smijem, ne smijem itd.
Pravilno rade roditelji koji djecu navikavaju na umjerenost. Djeca moraju biti svjesna da se koječega moraju odreći. Ona moraju biti pripravna da sve zajedno dijele s roditeljima te braćom i sestrama. Da bi dijete shvatilo život u kućanstvu, mora znati da otac i majka rade i vrše razne poslove kako bi imali sredstva za održavanje kućanstva.
Djeca se moraju naviknuti da u kućanstvu svi podjednako i dogovorno uživaju ono što imaju. Dijete nema pravo da potajice, bez znanja ostalih članova kućanstva, uzima i troši novac ili nešto drugo.
U pojedinim obiteljima nedovoljno se pazi da djeca ne oštećuju ili rasipaju stvari. Djecu treba navikavati da ne prljaju odjeću, namještaj , suđe i ostalo po kući, da ne šaraju po zidovima, da ne diraju opasne predmete (električni uređaji i sl ). Ako se djeca ne nauče pravilno odnositi prema imovini svog kućanstva, nepravilno će se odnositi i prema tuđoj imovini.
Foto: matka_Wariatka/Shutterstock