Odgajanje djece je kompliciran posao, a često ne postoje jednostavni odgovori za dileme sa kojima se roditelji suočavaju svakodnevno. Najefektivniji način rješavanja dječjeg lošeg ponašanja je planiranje unaprijed, prije nego se takvo ponašanje pojavi, tj. kako biste željeli riješiti takvu situaciju.
To će vam pomoći da zadržite kontrolu nad situacijom i reagirate na svoju djecu predvidljivim i smirenim načinom, radije nego reagirajući u tom trenutku bijesom, optuživanjem i vikanjem.
Prijedlozi ispod su samo ideje koje su pomogle mnogim obiteljima smanjiti loše ponašanje djece i povećati količinu pozitivnog druženja između roditelja i djece.
Provedite pozitivno vrijeme zajedno – svaki dan.
Kada djeca znaju da su voljena i cijenjena od strane važnih odraslih osoba u njihovom životu, uzvratit će tim odraslim osobama na puno ugodniji način. Najbolji način kako dati djeci do znanja da ih volite i poštujete je da provedete pozitivno vrijeme sa njima, čak i ako je to samo 10-15 minuta svakog dana (za dijete, to je puno vremena!).
Nemojte čekati da se sakupe veliki zalogaji “vremena za druženje”, pa da ih odradite jednom mjesečno. Umjesto toga, potražite svakodnevne prilike za druženje sa djecom tijekom njihove igre, čitajte knjigu zajedno, ili ih zaista slušajte. Cijenite i poduprite svoju djecu svakodnevno i vratite im odgovor na pozitivan način, čak i za male stvari. Sve to gradi osnovu za ljubav, povjerenje i poštovanje.
Bilo kakva pažnja je bolja nego nikakva, kad se radi o djetetu.
Roditeljska pažnja je vrlo snažna nagrada za svako dijete, a ono će učiniti što god je potrebno da bi im roditelji poklanjali još više pažnje, čak i negativne (kao npr. roditeljsko vikanje i svađanje sa djetetom). Zbog toga, pobrinite se da ne poklanjate više pažnje lošem ponašanju djeteta nego njegovom/njezinom dobrom ponašanju.
Umjesto toga, dajte djeci do znanja da ćete im poklanjati veliku količinu pozitivne pažnje zbog dobrog ponašanja kada se ono dogodi. Nemojte čekati da vaše dijete učini nešto izvanredno – obratite pažnju na sitnice koje čine odlično svakog dana, npr. kada se sami pravilno odjenu, kada izuvaju obuću pred vratima, ili se nasamo igraju u tišini.
Cijenite pozitivno ponašanje na određen način koji će djetetu dati do znanja da je učinilo nešto u redu, pa će to moći ponoviti. Na primjer, recite, “Lijepo od tebe što si skinuo/la cipele pred vratima! To zaista pomaže održati tepih čistim! Hvala ti!” Sjetite se da iskrena zahvala za bilo što što dijete učini u redu je najsnažniji način za mijenjanje dječjeg ponašanja, a puno je efektivnije od vikanja, ili kazne za loše ponašanje.
Koristite pravila i rutine.
Stvorite specifična pravila i rutine za svakodnevne aktivnosti kao što su školska zadaća, obiteljski obroci, vrijeme spavanja, i zadaci koji pomažu da stvari teku glatko. Napravite listu pravila kojom ćete djeci dati do znanja što točno od njih očekujete u različitim situacijama, i također kakva ponašanja nisu dopuštena.
Na primjer, pravilo za objedovanje moglo bi biti, “Svatko ostaje na svojim mjestima sve dok se objed ne završi” ili “Nije dopušteno žaliti se na hranu – budite pristojni ako nešto ne volite.” Ako vaša djeca znaju točno što očekujete od njih, morat ćete mnogo manje žaliti se na njih. Jednostavan podsjetnik na pravilo (“Sjeti se, ostajemo na mjestima dok se objed ne završi”) može pomoći da djeca bolje surađuju.
Svoje zahtjeve iznesite kratko i precizno.
Roditelji se ponekad uzrujaju kada djeca ne učine ono što im je rečeno. Mnogi od nas se tada upuštaju u dugotrajno očitavanje lekcija, što je neki oblik ispušnog ventila. U većini obitelji, to zvuči otprilike ovako “nisam li ti već tri puta rekla … zašto nikada ne slušaš … zašto moramo ovo prolaziti baš svaki put … samo jednom žejela bih vidjeti da ti učiniš …”
Nije ni čudo da se djeca isključe! Umjesto toga, trudite se držati svoje primjedbe kratkima i u svezi sa predmetom iskušavajući jednu od tri mogućnosti: opišite ponašanje (npr., “Ušao si u kući u blatnim cipelama – izuj ih, molim te.”); navedite pravilo (npr., “Uvijek izuvamo obuću pred vratima – odmah molim te “); recite sa jednom ili dvije riječi (npr., “Skidaj cipele!”). Vaša djeca će to vrlo vjerojatno poslušati, a vi ste manje iscrpljeni jer ste koristili manje riječi.
Istaknite način kako se može biti koristan.
Najčešće primjedbe koje djeca slušaju od roditelja uključuju riječi “Ne,” “Nemoj,” i “Prestani.” Problem sa takvim primjedbama je što one samo uče djecu što NE treba učiniti, a ne daje im ideju kakvo ponašanje očekujete od njih umjesto toga. Djeca su često željna pomoći roditeljima, ali mora im se precizno reći kako biti koristan.
Na primjer, kada pripremate obrok, vaše dijete ulazi u kuhinju i postavlja svoje igračke na pod da bi se igralo (vjerojatno iz želje da bude što bliže vama), pa umjesto da kažete, “Nemoj stavljati igračke po podu, zar ne vidiš da ovdje imam posla?” recite, “Stavimo igračke na stol, pa te mogu gledati kako se igraš dok kuham.”
Dijete koje se inati lako se može naučiti kako odustati od toga. Dijete koje crtka po namještaju ili po zidovima može se zamoliti da radije nacrta sliku za nekoga na papiru. Budite kreativni – smislite zabavne načine kako vaša djeca mogu biti od koristi, onda ih cijenite zbog prikladnog ponašanja.
Nemojte popustiti pred plakanjem i svađanjem.
Ovo zvuči kao zdrav razum, ali većina roditelja je u nekoj prilici učinila baš to. Roditelji se umore od pažnje nad rasplakanom djecom, a ponekad je popuštanje jednostavniji način za stvaranje kratkoročnog mira. Ali to je upravo to: kratkoročno. Jednom kada djeca nauče da vas mogu manipulirati plakanjem, koristit će stalno tu strategiju, znajući da će barem povremeno biti uspješni.
Kako biste smanjili plakanje i svađanje, dajte djeci do znanja da ste savršeno željni saslušati ih, ali tek kada počnu koristiti ugodniji ton glasa. Izjave kao “Slušat ću te kada počneš govoriti glasom velikog djeteta” uče djecu da postoje alternative plakanju koje će možda biti uspješnije. Naravno, slušanje nije jednako kao popuštanje. Ali ako popustite djetetu koje vas je pristojno zamolilo, barem će naučiti za budućnost da treba lijepo zamoliti!
Pobrinite se da zaista mislite ono što govorite.
Nemojte reći ništa što niste spremni podržati, ukoliko bude potrebno. Inače, naučit će da vas ne treba shvatiti ozbiljno kada nešto zahtijevate. Na primjer, ako pozovete djecu na večeru i oni se ne odazovu istog trena dolazeći za stol, budite spremni otići po njih, uzeti ih za ruku, i reći im da očekujete da se odazovu kada ih pozovete već prvi put. Ovo vas spriječava da morate ponavljati zahtijev iznova i iznova, a djeca uče da se trebaju odazvati na vaš prvi zahtijev, ne na drugi, treći ili deseti.
Djeca bolje uče iz posljedica, ne iz slušanja lekcija.
Djeca nisu mali odrasli ljudi. Samo zato što im kažete nešto jednom ili dva puta ne znači da će to učiniti i slijedeći put. Ne oslanjajte se na riječi i razloge da biste postigli da dijete učini ono što želite. Umjesto toga, neka vaše dijete doživi prirodne posljedice svog lošeg ponašanja. Na primjer, ako nisu spremni na vrijeme za odlazak u školu, ili neku drugu aktivnost koju su planirali, onda neka zakasne i pate zbog posljedica!
Ponekad, učeći na teži način je najbolji način da se nešto nauči, pa budite sretni kada djeca učine pogrešku; tako će najbolje naučiti! Još jedan primjer prirodne posljedice je staviti sve igračke koje nisu sami pospremili u kutiju koja se stavlja na najvišu policu u ormaru na nekoliko dana, bez očitavanja lekcije, ili drugog objašnjavanja zašto ste to učinili. Ako djeci nedostaju igračke, vjerojatnije je da će se sjetiti pospremiti ih slijedeći put da bi se mogli nastaviti igrati sa njima. A sjetite se zahvaliti im kada pospreme za sobom.
Provodite u praksi ono o čemu govorite.
Ovo sigurno već znate, ali vrijediti ponoviti: djeca najbolje uče iz našeg primjera, ne iz naših lekcija. Ako se prema drugim ljudima odnosite sa poštovanjem i ljubaznošću, vaša djeca će vrlo vjerojatno odnositi se prema drugima na isti način, uključujući i vas!
Ako se previše žalite na svoje zadatke ili posao, pogodite što će vaša djeca? Jasno je, roditelji ne mogu uvijek biti savršen uzor svojoj djeci, pa što ako učinite pogrešku i vaše dijete to uoči? Razmotrite mogućnost da svoju pogrešku pretvorite u priliku za učenje. Vaša će djeca naučiti puno više iz primjera ako uvide da ste priznali svoju pogrešku, ispričali se, a onda iskreno pokušali učiniti bolje drugi put, nego što bi naučili iz vašeg prikrivanja pogreške.
Foto: Foto: Subbotina Anna/Shutterstock
