Većina nas ima osjećaj kako je ovdje da bi postigla nešto veliko u svome životu, tako svi oni koji nisu ostvarili takvo nešto (a većina nas nije) stalno očekuju priliku i taj trenutak.
Često možemo osjećati nepotpunost i prazninu, te smatrati kako život nema smisla, jer nas stalno vodi ideja kako moramo postići nešto veliko, kako smo tu radi nekog velikog razloga. Međutim, život bi bio mnogo lakši kada bismo se oslobodili takvih očekivanja i prihvatili činjenicu da je samo živjeti, biti tu i biti to što jesmo sasvim dovoljno da bismo ispunili životnu misiju.
Kako živimo na ovome svijetu svoju energiju i duh dijelimo s ljudima koji nas okružuju na mnogo načina. Naš utjecaj dotiče njihove živote, a kroz one koje poznajemo utječemo na mnogo drugih ljudi koje oni poznaju. Zbog toga kada postanemo ono što istinski jesmo, radimo već samim tim nešto zaista veliko na unutarnjoj razini, a to je više nego dovoljno da zadovoljimo svrhu postojanja na
ovom planetu. Nema nikakve potrebe opterećivati se idejom kako trebamo dospjeti na naslovnice časopisa ili spasiti svijet kako bismo na taj način postali vrjedniji i takvim nečim vrednovali svoje postojanje.
Iako se čini teško, svatko od nas može zaviriti u svoje srce i otkriti što je istina za njega, što mu daje smisao života i što ga uzbuđuje. Na taj način se možemo osloboditi pritiska da našem životu smisao treba dati netko ili nešto izvana, bilo što osim naše unutarnjeg osjećaja svrhovitosti.
Najvažnije je ostati vjeran svojim vrijednostima i živjeti život u okvirima svoje vizije. To je sasvim dovoljno da bi smo upotpunili vrijeme provedeno na Zemlji.
S druge strane ponekad smo toliko preplavljeni obvezama da ne stignemo razmišljati o bilo čemu drugom, osim o tome kako ništa ne stižemo. Različite obveze od poslovnih preko brige za djecu do vođenja kućanstva ostavljaju nam pritisak kako se ne možemo nositi s tim što imamo. Svaki dan se suočavamo s činjenicom koliko smo bespomoćni i koliko ne možemo utjecati na svoj raspored, te kako ne možemo ništa promijeniti. Ipak, umjesto da nas takva situacija sve više frustrira, trebali smo odvojiti trenutak i pogledati na sve iz šire perspektive.
Na kraju dana moramo prihvatiti činjenicu da neke stvari ne možemo mijenjati, da ne možemo kreirati život po svojim željama, da to apsolutno nikome nije pošlo za rukom, bez obzira što nam se ponekad čini da svima drugima to uspijeva. Poneki poslovi će ostati nedovršeni, netko će nas povrijediti, djeci uvijek nećemo moći ponuditi najbolje, nećemo biti najbolja supruga, i vrlo je važno pomiriti se s takvim situacijama. Mirno prihvatiti život kakav jest, nesavršen, osloboditi se perfektcionizma i prihvatiti stvari kako stoje.
Foto: Andresr/Shutterstock