Na južnom dijelu otoka Lošinja nalazi se jedan mali otok poznat kao Ilovik na kojem postoji jedino naselje istog imena kao i otok sa površinom od 5,8 km2 te opsegom od 15,4 km. Pogledamo li malo bolje možemo primjetiti kako je otok pristupačan sa mnogih strana brojnim pitomim uvalama. Na sjevernom dijelu otoka nalaze se Ilovička vrata i otoci Lošinj, Kozjak i Sveti Petar, a južno od otoka nalaze se Kvarnerićka vrata.
Između Ilovika i Svetog Petra proteže se kanal dužine preko 2km i širine oko 300 m. Na Iloviku stanovništvo uglavnom živi od djelatnosti kao što su turizam, ribarstvo, ovčarstvo i zemljoradnja.
Istražimo li malo povijest Ilovika tada možemo saznati da je najstarije poznato ime zabilježeno već 1071. godine, a glasilo je Neumae Insulae. U 13. stoljeću spominju se imena kao Sanctus Petrus de Nimbis te San Pietro dei Nembi.
Najstariji tragovi naseobina potječu prije svega od Liburna, a tome svjedoče i brojni povijesni ostaci kojima je otok bogat. Tu treba spomenuti rimske nalaze koji se odnose na temelje zgrada, ostatke mozaika, grobove i numizmatičke primjerke.
Smatra se da su prvi stanovnici došli s Lošinja, a radilo se o nadničarima koji su tada radili za benediktinsku opatiju s otočića Sv. Petar još od 13. stoljeća. Prema drugim izvorima prvi hrvatski doseljenici dolaze na Ilovik sa Velog Lošinja i to krajem 18. stoljeća kada se razvija mjesto Ilovik. Danas velik dio Ilovčana živi u SAD-u, dok ih u samom mjestu ima oko 100.
Što se tiče današnjeg života treba spomenuti kako je linijskim brodom Ilovik povezan sa Malim Lošinjem, a brzom brodskom linijom sa Rijekom. Tijekom ljeta iz Malog i Velog Lošinja kreću izletnički brodovi za Ilovik.
I Ilovik i Sv. Petar obrasli su mediteranskom vegetacijom gdje ćete po čitavom mjestu naići na razno cvijeće, oleander, palme i dva stogodišnja stabla eukaliptusa zbog čega Ilovik često znaju zvati “Otokom cvijeća”.
Ilovik je idealno mjesto za doživjeti ponovno neka davna, prošla vremena gdje ćete se bez ikakvog problema uspjet izgubit u nekom drugom vremenu kada se živjelo malo drugačije, a ne treba izostavit ni činjenicu kako će cjelokupnom dojmu pomoći i prekrasna slika prirode koju upotpunjuju nevjerojatni dupini.
Autor: S.Š. Foto: Einer flog zu Weit/Wikimedia
