Osmislio ju je njemački liječnik Samuel Hahnemann 1970-ih godina, a bazira se na teoriji da se “isti istim ili sličnim” liječi. Prema toj tvrdnji homeopatija je dobila ime: “homeo” što znači sličan i “patija” što znači bolest. Hahnemann je poznat po svojoj metodi “potentizacije” homeopatskih lijekova tako da bi ih razrjeđivao u otopini vode i alkohola, a zatim snažno protresao mješavinu.
Rezultati su ga uvjerili da visok stupanj razrjeđenja otopine povećava medicinsku učinkovitost. Ispitivanja su pokazala da takvi lijekovi mogu biti djelotvorni kod određenih poremećaja.
Uzima se kompletna anamneza klijenta te se istovremeno promatraju psihološki i tjelesni simptomi, kako bi se lakše propisao početni lijek. Cijelo vrijeme se promatraju reakcije i stanje klijenta i ukoliko postoji potreba lijek se mijenja i propiše se drugi.
Za cijeli niz zdravstvenih tegoba mogu se nabaviti kombinirani homeopatski lijekovi bez liječničkog recepta. Ono što je bitno naglasiti jest da se pojedinac promatra na poseban način, postavljaju se mnoga pitanja da bi se lakše ustanovio uzrok bolesti ili lošeg stanja.
Onoga trenutka kada se simptomi počnu povlačiti, klijent tada prestaje konzumirati lijek. Kad počne proces ozdravljenja, tijelo je u stanju samo pobijediti bolest.
Za kronične bolesti preporuča se uzimanje jednog lijeka pod nadzorom stručnjaka homeopata. Lijekovi su dostupni u raznim oblicima: meke ili tvrde tablete, male okrugle granule, prašci i tekućine u alkoholnom otapalu.
Nekoliko pravila kojih se treba pridržavati kod primjene homeopatski lijekova: tablete ne smije dirati nitko osim bolesnika, tablete se moraju rastopiti na jeziku, ili ispod njega, osim ako se radi o tvrdoj tableti za žvakanje. Homeopati preporučaju da 15 minuta prije i poslije uzimanja lijeka ne treba ništa konzumirati.
Autor: T.P. Foto: Simone Voigt/Shutterstock
