Riječ je o svim organizmima čiji je genom, ili genetski materijal, promijenjen umjetno u laboratoriju, pomoću tehnika genetičkog inženjerstva. Modificirani organizam dobiju nova svojstva koja dalje prenose na potomstvo.
Vrlo je aktualna tema o hrani koja sadrži GMO, no kod nas se o tome vrlo malo zna i raspravlja. Genetski modificirana hrana popularizirana je zbog prednosti u smislu izdržljivosti i/ili nutritivne vrijednosti hrane, što je poprilično umanjilo cijenu proizvoda s ciljem postizanja većeg profita. Genetski modificirana hrana u inozemstvu polako istiskuje prirodno proizvedenu, koja polako postaje rijetkost.
Poznato je 16 genetski modificiranih kulutura: kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja i papaja. Na sam spomen GMO hrane, većina ljudi si u glavi stvori sliku o rajčici s okusom jagode, no nije baš sve tako crno-bijelo. Zagovornici GMO hrane ističu neke prednosti kao na primjer, genetskom modifikacijom možemo promijeniti biljku na način da ne proizvodi štetne proteine ili spojeve, što pak može ublažiti simptome neke alergije.
Mogu se iskorijeniti bolesti poput malarije, najsmrtonosnije bolesti u povijesti čovječanstva, te se zauvijek možemo riješiti karijesa. Biljke su otpornije na viruse, što rezultira višim prinosom usjeva i smanjuje upotrebu pesticida. Jedan od problema je taj što genetski modificirani organizmi mogu potisnuti prirodne organizme iste vrste, što pak nužno dovodi do smanjenja raznolikost prirode.
Na kraju krajeva, sve se svodi na kontrolu i povjerenje, umjesto zabrane treba kontrolirati proizvodnju GM hrane i uvesti drakonske kazne za one koji se tu tehnologiju iskorištavaju da naude čovjeku ili prirodi. Moramo naučiti vjerovati jedni drugima, na način da je znanstvenicima cilj pomoći ljudskom rodu, a ne uništiti ga.
Ipak, sve što je čovjek otkrio ili izumio upotrijebljeno je za nanošenje štete i boli drugima, stoga ne čudi što situacija nije drugačija ni sa GMO. Doduše, trenutno se ne mogu donijeti definitivni i sigurni zaključci o utjecaju GM-a na samog čovjeka i njegov organizam jer mora proći popriličan broj godina kontinuiranog korištenja modificiranih namirnica.
Sa stopostotnom sigurnišću se ne može konstatirati jesu li GMO-i opasni po zdravlje, otrovni ili da ih treba zabraniti. Problem koji se nameće je koliko genetskim inženjeringom remetimo prirodnu ravnotežu i kakav će utjecaj imati na potomstvo? Tu pak nema dvojbe, svi će se složiti da je prirodna prehrana najvažnija za djecu, ona počinje na majčinim prsima, i treba nastaviti hraniti djecu namirnicama prirodnog porijekla.
Foto: discpicture/Shutterstock
