Da bi dijete steklo samopouzdanje koje je potrebno za učenje vještina u cjelokupnom životu, roditelji se ne smiju odnositi prema njemu prezaštitnički. Naravno, danas na ulici prijete mnogo opasnosti djeci, pa nije čuditi što roditelji zauzimaju prezaštitnički stav u njihovom odgoju.
Roditelji bi se ipak trebali oduprijeti potrebi ne puštati djecu nigdje dok ne postanu punoljetni. Djecu treba naučiti da moraju biti svjesni opasnosti koje vladaju oko njih, a roditeljska uloga je da im razviju senzore za opasne i neugodne situacije.
Previše zaštitnički se odnositi i držati djecu pod staklenim zvonom nije dobro jer će se oni morati kad tad suočavati sa stvarnim svijetom. Kako bi djeca razvila socijalne vještine i znala brinuti o sebi, treba im se dati doza neovisnosti.
Pravila o izlascima i dolascima kući roditelji moraju strogo postaviti i ne smiju padati na dječje ucjene, ljutnju ili durenje. Tinejdžeri vas mogu pokušavati uvjeriti da duže ostanu vani sa govorom poput: “Svi ostali mogu ostati duže, zašto samo ja moram prvi doma?” ili “Ako ne mogu ostati duže, neću se ni vratiti”. Ne nasjedajte na takve ucjene.
Postoje roditelji koji sve dozvoljavaju djeci na volju i oni koji su od vlastitih roditelja naslijedili strogoću u kućnom odgoju. Da bi ostvarili zlatnu sredinu možete razgovarati s drugim roditeljima ili sa profesorima i psihologom.
Da bi tinejdžeri imali povjerenja u svoje roditelje odnos se treba graditi postupno i postupno djetetu davati slobodu. Roditelji trebaju educirati svoju djecu o opasnostima koje vladaju na internetu, o izlascima, posebice na sumnjiva mjesta, o prijevremenom seksu i konzumaciji alkohola i cigareta.
Tinejdžeri moraju znati da je vaša pažnja, ljubav i briga za njih, bez obzira na njihove loše ocjene, povremene pogreške ili nekog nestašluka, bezuvjetna. Vi morate imati razumijevanje za njih, kako bi vam se otvorili a ne bojali kazne ili ismijavanja.
Autor: S. G., Foto: Patrizia Tilly/Shutterstock