BMI (Body Mass Index), indeks tjelesne mase jest metoda kojom se računa uhranjenost pojedinca. Ovaj pojam je još sredinom 19. stoljeća uveo Belgijac Adolphe Quetelet. Najpoznatiji oblik ove metode računanja jest tabela u kojoj se na horizontalnoj osi prikazuje težina, dok se na vertikalnoj nalaze visine.
Bez obzira na činjenicu da je pojam uveden još u 19. stoljeću, popularizirao ga je 1972. godine Ancel Keys u časopisu Journal of Chronic Diseases. Tamo ga je definirao kao najboljeg pokazatelja za izračunavanje idealne težine pojedinca.
Osim visine i težine, faktori koji utječu na računanje BMI-a, su dob i spol. Zbog različitih tjelesnih proporcija, vrijednosti po ovim kriterijima ne moraju odgovarai stupnju debljine u različitim populacijskim skupinama.
Indeks tjelesne mase se često koristi u socijalnim i medicinskim istraživanjima. Njime se proučava općenito društveno zdravlje. Postoje mnoge bolje metode, ali se BMI koristi za statistike, iako nisu najtočniji pokazatelj.
BMI indeks se računa tako da masu u kilogramima podijelimo sa kvadratom visine. Dobijete li broj manji od 18.5 znači da ste podhranje, a iznad 25 da ste prehranjeni. U nekim zemljama se brojevi drugačije definiraju, tako je u Japanu relacija između 18.5 i 22.9 normalna težina, od 23.0 do 24.9 prevelika težina, a iznad 25.0 pretilost.
Prema istraživanjima iz 2007. godine, BMI indeks je pokazao kako je više od 63% Amerikanaca pretilo ili deblje. Zanimljivo je kako se neki pojedinci, bez obzira na veliku tjelesnu masu i visoki BMI, ne mogu definirati kao pretili ljudi. U tu skupinu spadaju krupni ljudi i bodybuilderi.
Autor: M.T., Foto: Ryan R Fox/Shutterstock
