Strogi rezervat je područje u kojem je priroda neizmjenjena ili neznatno izmjenjena ljudskom djelatnošću. Zabranjena je svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode. Kod nas postoje dva takva rezervata; Hajdučki i Rožanski kukovi te naravno Bijele i Samarske stijene.
Bijele i Samarske stijene strogi su rezervat koji se nalazi u središnjem dijelu Velike Kapele u Primorsko-goranskoj i Karlovačkoj županiji, a obuhvaća područje od 1.175 ha. Nalaze se jugoistočno od Mrkoplja i predstavljaju jedinstven geomorfološki fenomen krša uvjetovan tektonskim silama u doba nabiranja.
Što se tiče biljnog svijeta, treba spomenuti stanište gdje obitava runolist, klečica, planinski kotrljan, brojne šumske vrste bilja, paprat i mahovina. Ovo područje se odlikuje mješovitom bukovo-jelovom šumom, šumom jele na kamenim blokovima te vegetacijom stijena i visokih zeleni.
Od životinja tu je medvjed i brojni drugi šumski sisavci, troprsti djetlić, crna žuna, sova ušara, planinska gušterica, crni daždevnjak.
Bijele i Samarske stijene obuhvaćaju reljefno najbogatiji i najzanimljiviji dio Bjelolasice, koje prikazuju snježnobijele stijene različitog oblika za koje se čini da se poput otoka izdižu iz okolnog prostora.
Na ovom području dominiraju oštri i okomiti tornjevi, obelisci i kupole, čija visina dosiže i do 100 metara, a koji su odvojeni pukotinama i dubokim provalijama.
Bijele stijene su istočna skupina s najvišim vrhom od 1.335 m, a Samarske stijene su zapadno od njih, s najvišim vrhom 1.302 m. Između njih se smjestila šumovita Crna draga.
Šume koje su se smjestile oko vrhova ovih prirodnih fenomena, uvrštene su u najočuvanije hrvatske šume, među koje možemo ubrojiti bukvu, jelu i smreku.
Radi se o zaista prekrasnom području gdje možete vidjeti prirodu u pravom svjetlu, bez ikakvih uljepšavanja, što daje onu posebnu draž. Svi vi koji se smatrate istinskim zaljubljenicima u prirodu, preporučamo posjetu ovom rezervatu što će vjerujemo da ostaviti pozitivan trag na svima koji dođu.
Foto: Croq/Wikimedia
