Sporovi građanskog suda oko sporazuma i UGOVORA mogu biti dugotrajni i skupi. Arbitraža, manje formalan postupak koji ne mora uključivati pravnike, često može biti brža i jeftinija alternativa – na primjer, ako vaš godišnji odmor ne ispuni sva vaša očekivanja ili ako vam automobil nije dobro popravljen.
Međutim, postoje i manje dobre strane. Pravna pomoć nije dostupna i odluka arbitra je konačna. Na nju se može uložiti žalba samo ako se tiče prava te jedino ako sud da dozvolu. Svježi dokazi koji izađu na svjetlost dana nakon arbitraže nemaju osnovu za ponovno otvaranje slučaja.
Kad se arbitraža primjenjuje
Dvije sporazumne ili ugovorne strane – Što ne mora biti napisano kako bi bilo pravovaljano – zajednički mogu odlučiti da zatraže arbitražu kako bi dobrovoljno riješile spor, no nekada je arbitraža obvezatna. Često je specificirano, na primjer, kod servisnih garancija, dokumenata o najmu nekretnina, polica osiguranja te odredaba i uvjeta rezervacija putničkih agencija.
U takvim uvjetima, ako ste prihvatili opće uvjete sporazuma, također ste prihvatili i klauzulu o arbitraži te ste kao takvi njome obvezani. Stoga uvijek pažljivo pročitajte sitno pisani tekst prije nego što potpišete. Možda ćete moći dati izbrisati klauzulu o arbitraži zadržavajući svoje pravo odlaska na sud ako to želite. Prepreka tomu jest ta da se druga strana mora s time složiti, a malo je vjerojatno da bi, primjerice, osiguravateljska poduzeća tako i postupila.
Sporovi nižestupanjskog suda kad se radi o manjim iznosima automatski se upućuju na arbitražu. Moguće je uložiti prigovor na takvu proceduru te kod suca nižestupanjskog suda uložiti zahtjev za suđenjem. Međutim, on će biti uvažen samo ako sudac bude zadovoljan činjenicom da se radi o previše složenom slučaju za rješavanje arbitražom te ako ne postoji prijašnji sporazum o arbitraži. Kad se radi o manjem iznosu, gubitnička strana u arbitražnom slučaju na nižestupanjskom sudu ne mora platiti troškove pobjedničke strane – samo određene sudske takse. Ali obje strane moraju platiti osobne pravne troškove ako takvih bude.
To je koristan način na koji možete podnijeti malu tužbu, na primjer za neispravan stroj za pranje rublja ili manju štetu na automobilu.
Kod tužbi na nižestupanjskom sudu u višim iznosima, arbitraži se može pribjeći samo ako su obje strane suglasne. Sud još k tome može odrediti plaćanje troškova. Prije početka arbitraže nižestupanjskog suda, mora se slijediti uobičajena pretprocesna procedura. Morate pripremiti detaljan sažetak vašeg slučaja, a vaš suparnik mora uložiti odgovor. Potom će sudac nižestupanjskog suda obično održati neformalan, privatni sastanak na sudu kako bi se postigla suglasnost o raspravi.
Tijekom arbitražnih rasprava, za razliku od sudova, uzimaju se u obzir širi aspekti u odnosu na to koji dokaz jest ili nije prihvatljiv. Tako se, primjerice, u obzir mogu uzeti dokazi iz druge ruke ili tzv. glasine – ono što je svjedoku rekao netko drugi – te dokumenti neprihvatljivi kod formalnog suđenja.
Biranje arbitra
U arbitražnim slučajevima na nižestupanjskom sudu, arbitar je obično sudac nižestupanjskog suda, čije su usluge besplatne, dočim se sudske takse moraj u platiti kako bi postupak otpočeo. Sporazumima ili ugovorima mogu se specificirati druge arbitražne procedure, što stranama ostavlja prostora da zajednički donesu odluku o odgovarajućoj osobi. Ona ne mora imati nikakve pravne kvalifikacije, ali mora biti kvalificirana za područje relevantno sporu – na primjer, kao službena osoba odgovarajućeg trgovinskog ili strukovnog udruženja.
Gospodarske ili trgovačke komore, za takve prilike, mogu preporučiti odgovarajuće kandidate. Pisani sporazumi i ugovori koji sadrže arbitražnu klauzulu često specificiraju da, ako se strane ne mogu složiti oko arbitra, imenovat će ga predsjedavajući danog strukovnog ili trgovinskog tijela.
Ne postoje opća pravila za arbitražu, iako mnoga trgovinska udruženja imaju svoja vlastita. Uz sporazum strana, može se donijeti odluka samo iz pisanih izjava, bez potrebe za raspravom. Strane mogu zastupati same sebe tijekom bilo koje rasprave ili imenovati nekoga, a ne mora biti pravnik, tko će iznijeti njihov slučaj.
Kod slučajeva neovisne arbitraže, troškovi se utvrđuj u prethodnim dogovorom ili ih određuje arbitar prema prethodno dogovorenim pravilima.
Foto: Yuri Arcurs/Shutterstock
