Za ravnopravnost u braku treba se boriti


Mnoge žene već od početka bračnog života dobrovolj no prihvaćaju podložnost mužu. Bez riječi mu u svemu popuštaju, oslobađaju ga svih dužnosti u kući, dopuštaju mu gotovansko ponašanje. Time, doduše, nisu zadovoljne, u njima se nagomilava izvjesna gorčina u odnosu na brak, ali se strpljivo nadaju da će “biti bolje”, da će se muž jednog dana “osvijestiti” i sl.

Za ravnopravnost u braku treba se boriti, Foto: Victor1558/Flickr

To je, na žalost, sasvim isprazna nada jer nema razloga da bi muž sam od sebe napustio položaj u braku koji mu odgovara. Kad se u ženi već prilično nagomila nezadovoljstva takvim mužem, kad ono u velikoj mjeri potisne njezine pozitivne osjećaje prema njemu, ženi ne preostaje drugo nego da prihvati spoznaju kako se njezin muž neće spontano nikada izmijeniti . Tada prelazi u napad, počne mu prigovarati gotovanstvo i zahtijevati od njega više suradnje u kući, više prihvaćanja ženinih potreba i sklonosti, više bavljenja njome. No tada – obično nakon nekoliko godina zajedničkog života – često je već prekasno da se muž “preodgoji”. On sad ženinu pobunu doživljava kao bezrazložnu agresiju, kao neki ženin hir ili čak znak da se psihički promijenila, da je “postala nervozna”, da netko “loše utječe na nju” i sl. Zato sad ima malo vjerojatnosti da će prihvatiti spoznaju kako su oboje pogriješili kad se nisu potrudili da svoj brak od početka izgrađuju na ravnopravnom odnosu partnera. Vjerojatnije je da će ženini prigovori i zahtjevi koje dosad nije iznosila izazvati u njemu jak otpor i potaknuti ga da brani svoj položaj protunapadajima na ženu. Tada njihov dosadašnji , manje ili više prikriveni nesklad, prelazi u otvoreni sukob.

Ima i takvih, mazohistički nastrojenih žena koje se ne opiru muževu gazdbvanju u kući jer misle da “tako mora biti”. Za takvo njihovo ponašanje najviše su odgovorne njihove majke koje su ih sistematski odgajale za podložnost mužu. To su činile mnogo puta ponovljenim poukama da je muž “glava obitelji”, da “žena treba da sluša muža”, da žena treba da bude u braku strpljiva, uvijek susretljiva prema mužu, upravo spremna da sa smiješkom na licu podnosi kojekakve uvrede i poniženja od strane svog bračnog druga.


Još jači odgojni utj ecaj u tom smislu vrše takve majke time što kćerki godinama daju živ primjer vlastitog podložnog ponašanja u braku. Ako kćerka sebe poistovjeti s majčinim položajem u braku, smatrat će ga “normalnim” i ponašati se prema svom mužu na isti način kako se njezina majka ponašala prema svom bračnom drugu. Ali ljudska priroda traži svoje, bez obzira na to koliko je netko pokušava ušutkati . Tako se i u ženama koje trpe svoju podložnost mužu ipak skuplja otpor prema njemu . On možda neće nikada izbiti na vidjelo na otvoren način, ali će se zato to više ispoljiti prikrivenim znakovima ženinog otuđivanja od muža.

Pojavit će se razni oblici ženine “frigidnosti”. To znači da će ona sve rijede željeti spolni odnos s mužem, i sve manje uživati u njemu, da bi jednog dana postala prema muževu fizičkom približavanju sasvim ravnodušna ili čak odbojna. Možda će se u njoj pojaviti čak fizičke tegobe pri snošaju, kao izraz njezina čuvstvenog odbijanja muža koji je ne prihvaća kao ravnopravnog sudionika u braku .

Pametna žena, koja cijeni sebe, voli muža i želi sretan brak, od prvog će dana zajedničkog života odlučno zahtijevati ravnopravan odnos u braku, ukoliko opazi da muž sam po sebi nije baš sklon da prihvati punu suradnju sa suprugom u obavljanju kućnih poslova i zadovoljavanju obiteljskih obaveza. U svojim zahtjevima neće biti nasilna, ali zato uporna, dosljedna i sistematična. Ako je muž iole zrela ličnost, ako uz to svoju ženu doista voli, neće ovoj biti teško da ga “preodgoji”.

Ako pak pokaže ozbiljan otpor ženinu nastojanju da ga navede na prihvaćanje ravnopravnog odnosa među njima, onda mora žena sebi postaviti pitanje da li je taj čovjek uopće voli. Naglašavam : sebi treba da postavi to pitanj e, ne njemu, jer je sasvim sigurno da će je muž uporno uvjeravati u svoju tobože veliku ljubav prema njoj . Ali ljubav je lako izraziti riječima ; to zna svatko. Ako je u nekome doista prisutna, dokazat će se djelima – i to spontano, bez ičijeg zahtjeva. Kad ženi nikako ne pođe za rukom da u braku izgradi ravnopravan odnos s mužem, neka sebi ne umišlja da će u njemu ikada biti sretna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>