Rast i razvoj dijeteta

Osnovna karakteristika dječjeg organizma jest neprekidan rast i razvoj . Rast u užem smislu riječi označava porast visine i težine djeteta, dok se pod razvojem razumijeva dozrijevanje organa i tkiva. Pojedina razvojna razdoblja djeteta mogla bi se podijeliti ovako: doba novorođenčeta od rođenja do završenog četvrtog tjedna života ; doba dojenčeta od navršenog prvog do kraja dvanaestog mjeseca života malo dijete od prve do kraja treće godine ; predškolska dijete od treće godine do upisa u školu ; mlađe školsko dijete od 7-11 godina ; starije školsko dijete ili doba puberteta od 11-15 godina ; mladenačko doba ili adolescencija od 15 do 22 godine . Ova razdoblja ne smiju se suviše oštro ograničiti jer je razvoj stalan proces u kojem se jedno dijete razvija brže a drugo sporije . Zato može doći do ne sporazuma ako se smatra da sva djeca iste dobi moraj u biti i jednako razvijena.

NOVOROĐENČE. Za ovo doba važno je prvo prilagođavanje novoj okolini izvan majčine utrobe . Dijete sad počinje primati nove podražaje i prilagođavati rad svojih organa novim zahtjevima okoline. Njemu su tada potpuno razvijenesamo osnovne životne funkcije : disanje , krvotok i temperatura. Počinje i rad probavnih organa , j etre i bubrega, postepeno se pojačava rad žlijezda i usavršava funkcija osjetnih organa. Postoje i refleksi na zvuk , svjetlo, hladnoću i nagle promjene položaja tijela . Pokreti koje vrši novorođenče služe zadovolj avanj u nj egovih osnovnih životnih potreba i zato okreće glavu prema maj činim grudima , te z nade sisati i gutat i hran u . Dij ete se rađa bez prirođe nih emocionaln i h reakcija i ono ih razvija usporedo s razvojem živčanog i žljezdanog sustava . Stoga nemaju pravo oni koji misle da se novorođenče ponaša na izvjestan način zato jer je » zločesto ili dobro po naravi«. Dijete je se bično , i sve što doživljava vezano je za potrebu za hranom, snom, toplinom i ispražnjavanjem mokraće i stolice . Kad su te potrebe zadovoljene, dijete j e zadovol j no i » dobro « , j e r se ugodno osjeća. Ako je gladno, pospano, mokro, te ako mu je hladno ili osjeća neku bol, onda je »zločesto« i nemirno jer se nastoji oslohoditi te  ne lagodnosti.

DOJENČE. U ovom stupnj u razvoja sazrijeva mozak i živčani sistem, pa interes djeteta za okolinu postaje sve veći a refleksi sve svrsi shodniji. Smješkanje , držanje glave i pokreti ruku u zdravog djeteta također se vrlo brzo razvijaju . Kad navrši 4 mjeseca, dijete drži glavu čvrsto uspravno, smije se na osmijeh druge osobe , gleda svoje ručice i nožice i igra se njima , zvečku drži dugo i čvrsto i počinje je stavljati u usta . Poslije 7 mjeseci dobro sjedi i može samo držati bočicu s hranom. U to vrijeme obično počinju izbijati i prvi zubi . Na kraju prve godine sve želi uzeti u ruke , nevješto pije iz čaše i pokazuje želju da se samo hrani , počinje samostalno hodati, počinje govorit i i pomalo prestaje vršiti nuždu u pelene . Probavni organi su , međutim, još vrlo osjetljivi i prema greškama u prehrani dijete odmah reagira poremećaj ima probave. Usporedo sa dozrijevanjem mozga javljaju se i osjećaji ili emocije. Tako izrazito nezadovoljstvo dojenče izrazuje najprije plačem, a zatim se već u 4.  mjesecu javlja srdžba, sa 5 mjeseci pokazuje odvratnost i sa 6 mjeseci strah . Ako roditelji ili odgajatelji znadu što u kojem vremenskom razdoblju treba očekivati od djeteta, onda će se u svakom sumnjivom slučaju zaostajanja u razvoju moći na vrijeme savjetovati s dječjim liječnikom .

DIJETE OD 1 DO 3 GODINE ŽIVOTA. U drugoj godini života jačina rasta se smanjuje. Kosti su mekane, a mišići nisu dovoljno razvijeni. Stalno se razvija i jača rad žlijezda s unutarnjim lučenjem, koje potiču rast i razvoj. Do polovine treće godine upotpunjuje se i mlječno zubalo. Dijete je osjetljivo prema promjenama vanjske temperature i sklono je prehladi, ali teško podnosi i vrućinu. U toj dobi dijete hoda, sve više i pravilnije govori, počinje samostalno jesti, svlačiti se i oblačiti, mokri i čini stolicu u svoju kahlicu, a igra mu je sve složenija. Za pravilniji razvoj veoma je važno dijete poticati i bodriti na razne aktivnosti. Budući da već razumije što se oko njega zbiva, ono brzo poprima navike okoline. Neprestano postavlja pitanja i samo želi iskusiti mnoge stvari. U njemu se budi njegova ličnost i razvija prkos, što dovodi do prvih sukoba s okolinom, negativnih iskustava i razočaranja, dok konačno ne shvati što smije a što ne. Uočljive su i promjene u osjećajnom razvoju djeteta. Ono izražava svoje osjećaje i brzo ih mijenja. Ljubav se u prvom redu razvija prema osobama koje se brinu za njega i s njime igraju, zatim prema svojim igračkama i stvarima, a sa tri godine i prema drugoj djeci . Svoju ljubav ispoljava grljenjem i ljubljenjem, a čitavo ponašanje je u skladu s ljubavlju koja se njemu pruža. Zanemarena djeca usmjeravaju svoju ljubav prema samome sebi, tj . postaju sve sebičnija.

PREDŠKOLSKO DIJETE OD 3 DO 7 GODINA. Predškolsko razdoblje ima veliku važnost za razvitak djeteta i njegovo zdravlje. U to doba kad je 0n0 najizloženije utjecaj ima okoline koji mogu djelovati bilo pozitivno ili negativno na njegovo zdravstveno stanje i ponašanje . Zbog toga je potrebno pružiti djetetu što bolje uvjete za njegov fizički i psihički razvitak. Osobito je važna pravilna prehrana, kretanje i igra na zraku i suncu, dovoljno odmora i sna, dobre higijenske prilike okoline, sređeni porodični odnosi i pravilan odgoj. Ako tjelesni rast i razvoj teče normalno, onda  je označen razdoblj ima debljanja dj eteta i razdobljima rasta u visinu. Tako je za dijete u dobi od 3 do 4 godine karakteristično debljanje, i to naročito u jesenskim mjesecima. Između 5 i 6 godine dijete naglije raste u visinu, tijelo nema više zaobljene oblike, donji udovi postaju duži i dijete izgleda mršavije. Zbog toga se mnogi roditelji nepotrebno zabrinu jer misle da s djetetovim zdravljem ili prehranom nešto nije u redu. Međutim, u tom razdoblju ono godišnje naraste čak 6-8 cm i postaje teže oko 2 kg. Mišićno-koštani aparat je već razvijeniji, djeca postaju izdržljivija i imaju veliku potrebu za igrom, skakanjem, trčanjem, penjanjem i tjelesnim pokretima. Ova tjelesna aktivnost djeluje kao podražaj za njihov rast i razvoj i jača poj edine organe osobi to srce , pluća i mišiće. Osim toga, igrom i tjelesnim pokretima stječu sve više iskustva i vještine te postižu potrebnu spretnost i sigurnost . Probavni sustav im je već mnogo razvijeniji ali je još znatno osjetljiviji od odraslih. Djeca su i u ovom razdoblju sklona prehladama.

MLAĐE ŠKOLSKO DIJETE OD 7 DO 11 GODINA . Rast mlađeg školskog djeteta nešto je usporen tako da godišnje poraste oko 5-6 cm. Postaje teže 3 do 3,5 kg na godinu. Razlike između dječaka i djevojčica još nisu velike premda njihov cjelokupni izgled postaje sve sličniji odraslima . Djeca lakše podnose veće napore ako nisu jednolični i ne traju dugo. Međutim, kralješnica još nema čvrstoću odraslih, pa je štetno ako su opterećena dugim stajanjem i sjedenjem bez mogućnosti da promijene položaj tijela . Kretanje i radnje postaju sve savršenije , te lako stječu mnoge nove vještine . Mlječni zubi počinju ispadati, i dijete dobiva trajne zube. Usporedo s naglim fizičkim razvojem ide i duševni razvoj djeteta. Ono postaje sposobno da brzo misli, da bolje zamjećuje i da se prilagođava sredini. I dalje osjeća veliku potrebu da ga prihvate i vole i da mu se priznaju njegove sposobnosti . Na doba mlađeg školskog uzrasta potrebn o j e obratit i posebnu pažnj u s obz irom na utjecaj novih okolnosti pod kojima se dijete razvija , a to je u prvom redu utjecaj škole . Prije polaska u školu, djetetova igra i kretanje nisu bili ograničeni , dok je dijete sad vezano nekoliko sati na sjedenje u zatvorenom prostoru , što opterećuje kralježnicu, leđnu muskulaturu i djetetov intelekt, te smanjuje boravak na svježem zraku i suncu . Zbog tih novo nastalih okolnosti može se u neke djece pojaviti loše držanje , pomanjkanje apetita, bljedunjav izgled, sklonosti prema infekcijama i sl.

STARIJE ŠKOLSKO DIJETE, OD 11 DO 15 GODINA. Početak puberteta karakteriziran je naglim porastom djeteta u visinu (5-7 cm na godinu) i naglim dobivanjem težine (5-6 kg na godinu). Djevojčicama se to obično zbiva nešto ranije , tj . oko jedanaeste godine života, a dječacima nešto kasnije , oko 12 ili 13 godina. To je razlog da dječaci izgledaju niži i nježniji od djevojčica iste dobi. Zbog sve jačeg lučenja spolnih hormona ovaj nagli rast prati u djevojčica proširenje zdjeličnih kostiju i kukova, rast grudi, pojava dlačica ispod pazuha i oko spolovila, te oko 12 . i 13 . godine i pojava prve menstruacije. Dječacima se također postepeno javlja dlakavost, ne samo u području pazuha i spolovila već i na licu . Spolovilo također naglije raste, javljaju se prve polucije (noćno izbacivanje sjemena) i promjena u glasu, tzv. mutiranje . Za ovo razdoblje karakterističan je nejednolik rast i razvoj po jedinih organa i dijelova tijela , kao što je npr. brži rast udova od ostalih dijelova tijela, što daje djeci onaj tipičan nezgrapni izgled. Nije rijetkost i jače debljanje zbog nakupljanja masnog tkiva, pojačano lučenje žlijezda lojnica (pojava babuljica po licu i leđima, masnija kosa) i drugo . Nagli rast u visinu katkad uzrokuje loše držanje tijela i iskrivljenje kralježnice, osobito onda ako su djeca izložena većim naporima, ako se nepravilno hrane ili premalo kreću. Rad srca , pluća i drugih organa podvrgnutiji je promjenama, a pokazuje i izvjesnu neuravnoteženost . Zato pojava glavobolja, ubrzanog rada srca i slične smetnje nemaju onu važnost koju imaju u drugim životnim razdobljima . Fizičke promjene u pubertetu prate i duboke psihičke promjene. Tako na početku puberteta djeca postaju tvrdoglava, sklona neposluhu i prkosu, i lako mijenjaju raspoloženje . I u školi postaju površniji i nemarniji, potcjenjuju starije i često su s njima u sukobu . Ove promjene vezane su za njihovu želju da svima pokažu da su odrasli, da nisu više djeca, kao i za pojavu sasvim novih interesa, želja i potreba. Tada se počinje otkrivati »drugi spol « , ljepote prirode , muzike i druge umjetničke vrijednosti.

MLADENAČKO DOBA OD 1 5 . DO 22. GODINE ŽIVOTA. Adolescencija ili mladenaštvo je prijelazno razdoblje između djetinstva i odrasle dobi. Rast u visinu je usporen i postepeno se završava. Organi i organski sustavi potpuno dozrijevaju, a proporcije tijela dobivaju svoj konačan oblik. Psihičko dozrijevanje zavisi o sredini u kojoj se pojedinac razvija. Što je okolina na višem stupnju civilizacije i ekonomskog razvoja, to se i od mladog čovjeka više traži . Sve dugotrajnije školovanje produžuje njegovu zavisnost o obitelji i njegovo psiho-socijalno sazrijevanje .

Zubići u djeteta

Obično u 6. mjesecu dijete počinje jače sliniti, gura u usta ručice i trlja o desni svaki predmet koji dohvati, a jednog se dana bez poteškoća pojavi prvi zubić. Do konca druge godine, odnosno do 26. mjeseca najkasnije, obično izrastu svi mlječni zubi, tj . cijelo mlječno zubalo, koje broj i 20 zubi.

Ako nicanje prvih zubi zakasni za 2-3 mjeseca, to može biti normalna pojava, u vezi s nasljeđem i građom djeteta. Ako se zubi ne pojavljaju u 8. mjesecu ni u 10, pa ni kasnije, većinom je uzrok iahitis – tzv. »engleska« bolest, i treba se posavjetovati s liječnikom .

Kad dijete uđe u drugu godinu, što znači da ne jede više samo pasiranu hranu nego i mješovitu, uključujući i meso, potrebno je posvetiti pažnju i njezi dječjih usta. Djetetu treba ukloniti ostatke jela između zuba pažljivo, čačkalicom. Ne treba početi pranje zuba četkicom dok dijete ne napuni barem tri godine. Isto tako treba u početku izbjegavati upotrebu zubne paste, jer svaka ima nešto mentola koji pecka jezik i izaziva strah u djece , pa odbijaju da peru zube . Zato u početku treba da dijete pere zube samo četkicom i čistom mlakom vodom .

VODIMO DIJETE ZUBARU . U mnoge djece vrlo rano dolazi do kvarenja zubi. Rašireno je pogrešno mišljenje da maloj djeci ne treba popravljati zube, tj . mliječni će i sami ispasti. Pravilno je, međutim, prvi put odvesti dijete zubaru već u trećoj godini, jer u to vrijeme dijete ima svih 20 prvih zuba koji se mogu početi kvariti jednako kao i stalni zubi. Liječenje , dok je kvar neznatan, uštedjet će djetetu mnoge neugodnosti i boli i pridonijeti da njegovi stalni zubi budu čvrsti i zdravi. Za vrijeme prvih posjeta zubara najvjerojatnije je da zubar neće morati ništa popravljati, barem to neće boljeti dijete. Dijete će svoje dolaske zubaru lakše podnijeti, pa i malo bolnije lijčenje ako ga roditelj ili zubar unaprijed na to upozore . Ono mora steći povjerenje u zubaru, i bit će dobar pacijent ako mu se uvijek unaprijed otvoreno kaže što će mu se raditi.

Savjeti za izbijanje zubića kod beba

I dok se vaša beba nalazi u trbuhu njeni se zubi već tada počinju formirati. Izbijanje zubića je proces gdje zubi vaše bebe izlaze, individualno ili u paru. Uobičajno zubi počinju izlaziti oko 6 mjeseca bebinog života i nastavljaju sve do treće godine dijeteta. Iako postoji mogućnost da zubići izbiju već nakon 3 mjeseca, dok kod drugih beba možete potrajati sve do prve godine.

Obično se prednji zubi pojave tokom prve godine, prvi i drugi kutnjaci se pojave između prve i treće godine. Zubi se obično pojavljuju prije kod djevojčica nego kod dječaka. Nicanje zubiju je genetski uvjetovano pa ako znate kada su prvi zubići izbili vama i vašem partneru možete otprilike odrediti kada bi se to moglo desiti i vašoj bebi.

Prvi zubi obično dolaze u paru: dva donja centralna sjekutića izlaze prvi, zatim dva preostala sjekutića, prvi kutnjaci, 4 očnjaka i na kraju 4 umnjaka. Možete očekivati 20 zubića do kraja treće godine.

Izbijanje zubiju obično prouzrokuje nelagodnost, nemir i razdražljivost. Kada korijen zuba raste, oni guraju krajave zuba kroz desni. Efekt je obično dramatičniji sa prvim zubima, jer je to nova senzacija u bebinom životu, kao i sa kutnjacima jer su oni veliki.

Znaci nicanja zuba uključuju:

  • Povećanu razdražljivost, noćno buđenje i ‘nametljivo’ ponašanje;
  • Preveliko balavljenje;
  • Žvakanje prstiju, igračaka za zube i drugih stvari;
  • Otečeni, crveni i bolni na dodir desni;
  • Povećana potražnja za dojenjem ili za bočicom;
  • Odbijanje sisanja ili bočice jer sisanje uzrokuje bol u desnima;
  • Slab apetit;
  • Često prekidanje sna.

Ako vaša beba ima više od četiri meseca, i plače više nego što je za nju uobičajeno i pokazuje znake izbijanja zubiju, probajte joj mazati  desni gelom ze zube, koji možete kupiti u apoteci, a on će joj omogućiti privremeno olakšanje. Primjetit ćete u promjeni raspoloženja da je beba reagirala na nestanak bola.

Izuzetno je važno da razlikujete normalne probleme sa zubima i bolove prouzrokovane nekom bolešću. Temperatura, proljev, i povraćanje su skoro uvijek vezani za bolest. Simptomi kao što su razdražljivost, nesanica, i svrbež ušiju je teško pročitati jer oni mogu biti vezani za izbijanje zuba ili mogu biti mnogo ozbiljniji simptomi.

Izbijanje zubiju  do sada nije pokazalo da uzrokuje neke ozbiljne bolesti. Normalno je za bebu da u prvim godinama ima dosta raznih bolesti. Dobijanje zuba četo će se preklapati sa nekim bolestima ali ih nikada neće prouzrokovati.

Ako se poslje 12 mjeseci ne pojave zubi, konzultirajte se se zubarom. To je vjerovatno bezopasna, nasljedna situcija, ili možda zahtjeva daljna ispitivanja.

Prijedlozi da olakšete neke od bolova koje vaša beba može iskusiti dok joj niču zubi:

  • Kada mnogo balavi, dajte vašoj bebi dosta vode ili razblaženih sokova da biste joj nadoknadili tečnost koju gubi;
  • Za bebe starije od 4 mjeseca probajte gelove ili kapi za zube. Utrljajte joj na desni rashlađen gel;
  • Probajte odvratiti  pažnju vaše bebu sa dosta poljubaca, maženja, ili igračkama. Možete je voditi u šetnju da joj promijenite okruženje;
  • U nekim slučajevim vaš doktor vam može prepisati nešto protiv bolova, paracetamol ili brufen. Pratite doktorova uputstva i nikada nemojte davati aspirin ili bilo kakav drugi lijek na svoju ruku.
  • Nemojte nikada masirati desni vaše bebe alkoholom. Za bebe alkohol može biti opasan otrov.