Tag Archives: djete

Kako prepoznati zlostavljano dijete

Posted on by
Reply

Ovisno o vrsti, trajanju i intenzitetu zlostavljanja dijete će pokazivati vrlo raznolike simptome. Općenito, zlostavljano dijete, osobito ako zlostavljanje traje duže, slabije raste i slabije se razvija, karakterističan je kasniji razvoj govora i općenito regresivni simptomi kao što su enureza (nekontrolirano mokrenje) i enkopreza (nekontrolirano ispuštanje stolice). Čest je i neuspjeh u školi.

Fizičko zlostavljanje pokazuje klasičnu sliku koja se najčešće sastoji od: modrica različite starosti i težine, neuobičajenih oštećenja kože (ogrebotine, otisci remena, štipanja ili vezanja), opeklina (otisci glačala ili cigareta), oštećenja kostura (iščašenja, prijelomi), oštećenja unutrašnjih organa.

Psihički maltretirano dijete je bezvoljno, nezainteresirano za okolinu, povučeno ili agresivno. Seksualno zlostavljano dijete pokazuje različite psihičke i fizičke simptome.

Svi članovi zajednice, a posebno djeca sama, moraju biti upoznati s problemom zlostavljanja djece. Djeca moraju znati svoja prava i mogućnosti zaštite koja im među ostalim dokumentima jamči i Konvencija o pravima djeteta. Naravno, i odrasli moraju biti upoznati s pravima djece jer oni najčešće krše dječja prava.

Dijete ponajprije treba biti zaštićeno u obitelji, a u slučajevima kada obitelj ne može pružiti odgovarajuću zaštitu, šira zajednica mora preuzeti skrb za dijete pružajući pomoć samom djetetu, ali i cijeloj obitelji koliko je to moguće. Na pristupačan način, bez zastrašivanja od ranog djetinjstva, treba jačati obrambene mehanizme djeteta koji mu mogu pomoći u potencijalno opasnoj situaciji.

Dijete moramo naučiti da odrasli nisu uvijek dobronamjerni i da ih ne treba uvijek poslušati. Ono ima pravo odbiti nešto što ne želi i ima pravo biti podučeno kako da to učini. Reći “NE” uči se od najmanjih nogu. Zlostavljano dijete vrlo često ima osjećaj krivnje da je svojim ponašanjem samo pridonijelo takvoj situaciji, osobito ako je počinitelj zlostavljanja član obitelji pa je i samo dijete zbunjeno vlastitim osjećajima prema počinitelju, koji su s jedne strane pozitivni, a s druge negativni.

U suvremenom društvu zlostavljanje djece sve više zaokuplja pažnju javnosti. Ne smiju se zatvarati oči pred činjenicom da se takve stvari događaju svuda oko nas. Djeca i odrasli, suočeni s primjerima zlostavljanja u vlastitoj sredini, ne smiju biti nijemi svjedoci, već trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kojima se može pomoći žrtvi, ali i počinitelju.

Posebna je odgovornost, ne samo moralna i ljudska već i zakonska, na stručnim službama koje se bave zaštitom zdravlja djece, odgojem i obrazovanjem, socijalnom zaštitom itd. ; a to su zdravstveno osoblje, učitelji, nastavnici, vjeroučitelji, školski pedagozi i defektolozi, socijalni radnici, policija itd.

Sifilis – koji su uzroci i simptomi

Posted on by
Reply

Bakterija, uzročnik ove bolesti, ulazi u optok krvi prilikom spolnog odnosa i bolest može zahvatiti sve dijelove tijela. Bolest se razvija u nekoliko stadija i ako se ne liječi, nakon više godina, razvija se stadij bolesti s teškim oštećenjima srca, mozga, unutarnjih organa i kostiju. Važno je obratiti se liječniku što prije jer se bolest uspješno liječi antibioticima. Neliječeni sifilis kod trudnica dovodi do teških oštećenja i smrti nerođenog djeteta.

Kako se može zaraziti AIDS-om(sidom)

Posted on by
Reply

AIDS (kopnica) zasad je neizlječiva bolest. Uzrokovana je virusom koji može biti prenesen spolnim odnosom, preko inficirane krvi i sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, porođaja i dojenja.

  • Kopnica je uzrokovana virusom poznatim kao HIV. HIV oštećuje imunosni sustav, obrambeni mehanizam čovjeka. Osobe koje su oboljele od AIDS-a umiru zato što se njihov organizam ne može boriti s drugim bolestima.
  • Osobe zaražene HIV-om obično dugi niz godina nemaju nikakvih simptoma te bolesti. Mogu izgledati i osjećati se potpuno zdrave sve to vrijeme. Ali zaražen čovjek može zaraziti druge, bez obzira na to što nema simptome te bolesti.
  • AIDS je kasni stadij infekcije HIV-om. U prosjeku je potrebno 7-1O godina od trenutka infekclje da se bolest razvije.
  • AIDS je neizlječiva bolest, ali postoje lijekovi koji pomažu da oboljela osoba duže živi bez simptoma.
  • Svatko tko sumnja da je inficiran morao bi se posavjetovati s liječnikom i provesti testiranje na HIV. To je važno za one koji su inficirani, da nauče kako spriječiti da zaraze i druge osobe i kako da vode brigu za vlastito zdravlje.

HIV može biti prenesen:

  • seksualnim odnosom, tijekom kojega sjemena ili vaginalna tekućina inficirane osobe dolazi u tijelo druge osobe. U svijetu, od deset infekcija devet ih je dobiveno seksualnim odnosom.
  • nesterilnom iglom ili štrcaljkom prilikom uzimanja droge;
  • transfuzijom krvi, ako krv nije testirana na AIDS;
  • od inficirane žene tijekom trudnoće, porođaja i dojenja na dijete.
  • Najčešći načini prijenosa bolesti su spolni kontakt sa zaraženom osobom i uporaba nesterilnih igala i štrcaljki prilikom uzimanja droge

HIV ne može biti prenesen:

  • Nije se moguće zaraziti samo boravkom u blizini zaražene osobe ili dodirom s njom. Grljenjem, ljubljenjem, rukovanjem, kašljanjem i kihanjem virus se ne prenosi.
  • Virus se ne prenosi u dodiru s predmetima, kao što su npr. javne telefonske govornice, novac, rukohvati u sredstvima javnog prijevoza, uporabom pribora za jelo, čaša, ručnika, posteljine, bazena ili javnih kupališta , niti tijekom uobičajene njege bolesnika.
  • Ne prenosi se davanjem krvi.
  • Ne prenosi se preko domaćih životinja ni kukcima.

Osobe koje su sigurne da ni one ni njihovi partneri nisu inficirani i nemaju druge seksualne partnere, manje su izložene riziku od AIDS-a. Osobe koje u to nisu sigurne moraju u spolnom odnosu upotrebljavati prezervativ ili imati spolni odnos bez penetracije.

  • Uzajamna vjernost partnera koji nisu inficirani štiti oboje od HIV-a.
  • Veći broj seksualnih partnera povećava rizik infekcije.
  • Osobe s genitalnom upalom ili ranama, s iscjetkom iz vagine ili penisa, pod većim su rizikom da budu inficirane HIV-om i da inficiraju druge. Zato je važno liječenje svih genitalnih infekcija.
  • Čak i kada se rabi prezervativ, analni seksualni odnos je rizičniji od vaginalne ili oralne penetracije.
  • Pravilna uporaba lateks prezervativa u velikoj mjeri smanjuje rizik od zaraze HIV-om, ali jedini način da se apsolutno izbjegne rizik je spolna apstinencija i trajno vjeran odnos između dvaju zdravih partnera.
  • Svaki spolni odnos izvan uzajamno vjerne veze smatra se rizičnim ponašanjem.

Svaka injekcija nesterilnom iglom ili štrcaljkom, kao i uporaba tuđeg brijaćeg pribora može osobu izložiti infekciji.

  • U igli ili štrcaljki može ostati mala količina krvi od osobe koja ju je prethodno rabila. Ako je ta osoba inficirana HIV-om, a druga osoba upotrijebi istu iglu ili štrcaljku, virus može biti prenesen na tu drugu osobu.
  • Osobe koje si apliciraju drogu intravenozno pod posebnim su rizikom od AIDSa, pa tako i osobe koje imaju seksualne odnose s osobom koj a na taj način uzima drogu. Uzimanje droge samo je po sebi opasno, ali zbog dodatnog rizika od infekcije HIV-om oni koji uzimaju drogu intravenozno nikada ne smiju rabiti tuđe igle ili štrcaljke ili dopustiti da njihove rabe drugi.
  • Cijepljenje djece je sigurno jer se pri tome koriste sterilne igle i štrcaljke.
  • Kada je u drugim slučaj evima potrebno primati injekciju, to mora činiti osposobljena osoba (zdravstveni djelatnik) uvijek sterilnom iglom i štrcaljkom. Bušenje ušiju i drugih dijelova tijela, tetoviranje, akupunktura i zahvati na zubima nisu sigurni ako instrumenti koji se pri tome rabe nisu sterilni.

Žene zaražene HIV-om (human immunodeficiency virus) moraju dobro razmisliti o mogućnosti da imaju dijete i trebaju zatražiti savjet stručnih osoba. Izgledi su 1 : 3 da će dijete do rodenja takoder biti zaraženo HIV-om.

  • Žena koja j e inficirana HIV-om ima oko 30% šanse da rodi inficirano dijete . Većina inficirane djece umire prije treće godine života.
  • U većini zemalja moguće je testiranje na HIV. Rezultati testiranja pomažu parovima da odluče hoće li imati dijete ili ne. Kada je samo muškarac zaražen, žena se može zaraziti tijekom seksualnog odnosa dok pokušava zatrudnjeti i tako izlaže sebe i buduće dijete riziku .

Roditelji moraju svojoj djeci objasniti kako se HIV prenosi.

  • Osim vlastite zaštite i zaštite svog partnera, roditelji mogu pomoći i u zaštiti svoga djeteta od infekcije HIV -om tako da ga informiraju o načinu izbjegavanja infekcije i načinima prenošenja virusa i širenja infekcije.
  • Djeca također trebaju znati kako se virus ne prenosi. Ona moraju znati da nisu izložena riziku u socijalnim kontaktima s djecom ili osobama koje su inficirane. Djeca trebaju biti poticana da suosjećaju s osobama koje su inficirane HIV-om.
  • Svatko može pomoći u sprječavanju Širenja infekcije na novu generaciju.

Svatko ima pravo na testiranje i savjetovanje o AIDS-u/HIV-u, te na potpune informacije o bolesti.

Od obiteljskog liječnika kojemu je osoba u skrbi može se zatražiti informacija i/ili savjet. U nadležnim zdravstvenim ustanovama (npr. Klinika za infektivne bolesti, Zagreb) postoji mogućnost anonimnog testiranja na HIV.

Osobe koje imaju neku od spolno prenosivih bolesti izložene su deset puta većem riziku od infekcije HIV-om. Pravodobno liječenje spolno prenosivih bolesti smanjit će taj rizik.

Kod osoba oboljelih od neke spolno prenosive bolesti bitno je povećan rizik od infekcije virusom AIDS-a. To vrijedi i onda kada postojeća bolest ne izaziva uočljive simptome ili su oni blagi (svrbež ili iscjedak iz genitalnih organa). Od velike je važnosti odmah započeti s liječenjem bolesti te izbjegavati seksualne odnose u vrijeme liječenja. Da bismo se zaštitili od spolno prenosivih bolesti, preporučljivo je:

  • izbjegavati rizično spolno ponašanje;
  • imati samo jednog spolnog partnera koji je zdrav;
  • upotrebljavati prezervativ (kondom) pri svakom spolnom odnosu izvan trajne vjerne veze;
  • upotrebljavati spermicidno sredstvo kao dodatnu zaštitu uz prezervativ
  • mokriti i oprati se odmah nakon spolnog odnosa;
  • nemati spolni odnos s osobom koja intravenozno uživa drogu ili je to radila u prošlosti.

Dječje nesreće – sve što trebate znati za sigurnost vašeg dijeteta

Posted on by
Reply

Vodeći uzrok smrtnosti djece nakon prve godine života su nesreće. U Republici Hrvatskoj, kao i u mnogobrojnim drugim državama, vodeći uzrok smrti djece nakon prve godine života tijekom cijelog djetinjstva jesu nesreće. Oblici nesreća se donekle mijenjaju tijekom djetinjstva ovisno o dobi djeteta (gušenje malim predmetima), a neke su prisutne u cijelom djetinjstvu (prometne nesreće).

Najčešće nesreće naše djece jesu:

padovi (npr. padovi dojenčeta sa stola za previjanje, pad niz neograđene stube),

gušenje malim predmetima (dijelovi igračaka ili razne bobice),

otrovanja (lijekovima, sredstvima za čišćenje, umjetnim gnojivima i sredstvima za uništavanje štetočinja)

prometne nesreće (dijete u vozilu bez posebno osiguranog sjedala, istrčavanje pred automobil, biciklističke nesreće),

utapljanje (od utapljanja u dječjoj kadici do utapljanja u rijekama i moru),

opekline (vrući napitci starijih osoba koje istodobno drže dijete u naručju, prevrnute posude sa štednjaka),

sportske nesreće nesreće uzrokovane oružjem i razornim sredstvima (igra oružjem i drugim razornim sredstvima, nehotično aktiviranje oružja od same djece ili odraslih, nailazak na mine),

ubojstva i samoubojstva.

Nesreća se može sprječiti.

Nesreća nije nešto sudbinsko, na što se ne može utjecati. Treba računati na mogućnost nesreće i poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere. Naš odnos prema nesrećama danas može se usporediti s odnosom u prošlosti prema bolestima općenito. Tada se smatralo da si čovjek teško može pomoći u sprečavanju i liječenju bolesti, budući da su bolesti uzrokovane višim silama na koje se ne može utjecati. Današnje spoznaje dokazuju nam uspješno sprečavanje i liječenje mnogih bolesti. Isto je i s nesrećama.

Nesreće se mogu spriječiti, odnosno ako do njih dođe, posljedice se većinom mogu liječiti. Potrebno je poticati mjere koje smanjuju mogućnost nesreće, to jest djelovati na uzrok nesreće koliko je god moguće. Poznat je primjer s bočicom za lijek koju dijete ne može samo otvoriti. Primjena takvih bočica više je smanjila otrovanja djece nego sve poduzete odgojne mjere.

Djecu trebaju štititi odrasli od rodenja kroz cijelo djetinjstvo, ali isto tako jedna od prvih stvari koju djecu treba poučavati jest samozaštita.

Na svim poljima djelovanja odrasli trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi smanjili opasnost od nesreće te tako zaštitili ponajprije djecu, starije i hendikepirane, a u krajnjem slučaju i sebe. Ovisno o dobi i stupnju razvoja, djecu treba upozoravati na mogućnost nesreće i poticati ih na vlastitu odgovornost i zaštitne mjere. Treba ih od rane dobi osposobiti u čuvanju zdravlja i života. Važna je snaga primjera pa posebno roditelji, ali i ostali odrasli, moraju voditi računa o tome kakav uzor pružaju djeci svojim ponašanjem.

U roditeljskom domu i najbližoj okolici na djecu vrebaju mnogobrojne opasnosti.

Kada govorimo o nesrećama, važno je spomenuti da uglavnom imamo krivu predodžbu o vlastitom domu kao mjestu apsolutne sigurnosti. Mnogobrojne, raznolike nesreće događaju se upravo u vlastitom domu i najbližoj okolici. Kuhinja je, na primjer, mjesto gdje na djecu vrebaju mnogobrojne opasnosti.

Dječaci su znatno ugroženiji od nesreća nego djevojčice.

Dječaci su puno izloženiji nesrećama nego djevojčice. Točnije rečeno, muškarci se značajno češće unesrećuju od žena. Teško je odrediti u kojoj je mjeri takvo ponašanje biološki, a koliko socijalno uvjetovano. Činjenica je da su dječaci skloniji opasnim igrama i igračkama. Takvo ponašanje vrlo često potičemo odgojem u kojemu naglašavamo “mušku ulogu” , odnosno uobičajeni stereotip . Također postoje ugroženije obitelji u kojima se pojedino dijete ili sva djeca ozljeđuju više nego ostala populacija.

Ne treba precjenjivati intelektualne sposobnosti djeteta.
Odrasli su često skloni precijeniti intelektualne sposobnosti djeteta, zanemarujući cjelokupan razvoj u kojemu je razvoj intelekta samo jedan dio. Takvo stajalište dovodi često do manje pozornosti usmjerene na “pametnu” djecu jer se ona tobože znaju sama čuvati. Iskustvo nam pokazuje da vrlo često baš inteligentna djeca stradaju jer su znatiželjnija i sklonija istraživačkim pothvatima.

Prezaštićivanje djeteta jednako je opasno za djetetov razvoj kao i nedostatak brige .

Kao i u svemu, i u odnosu na nesreću treba zadržati razuman odnos i ne pretjerivati. Prezaštićivanje djeteta jednako je opasno za djetetov razvoj kao i nedostatak brige. Malo-pomalo dijete se mora osamostaljivati i preuzimati sve teže i odgovornije zadatke. Ne treba se brinuti za svaku i najmanju ogrebotinu ili razbijeno koljeno. I na greškama i negativnim iskustvima također se uči. Dijete ne možemo zadržati cijeli život pod strogom paskom roditelja, takav mu odgoj sigurno ne koristi. Djetetu treba omogućiti da samo ispita svoje sposobnosti. Odrasli trebaju poraditi na uspostavljanju fine ravnoteže između zaštite djece i postepenog porasta slobode, odnosno vlastite odgovornosti samog djeteta za svoj život i zdravlje.

Pravila osobne higijene i ekologije

Posted on by
Reply

Svaki pojedinac treba se pridržavati pravila osobne higijene. Mnoge zarazne bolesti su bolesti prljavih ruku i prenose se fekalno-oralnim putem (onečišćenje ruku i hrane izmetom). I u provođenju osobne higijene treba voditi računa o ograničenim količinama vode na Zemlji te potrošnju vode treba racionalizirati.

Pravila osobne higijene trebaju biti svakodnevna navika. Djecu od najranije dobi moramo učiti higijenski ispravnom ponašanju i tako im stvoriti tu naviku. Pranje ruku sapunom i vodom uklanja klice s ruku i tako sprječavamo ulazak mnogih klica u organizam. Posebice je važno pranje ruku nakon obavljanja nužde, prije uzimanja hrane i nakon pranja djeteta koje je obavilo nuždu. Treba prati ruke i nakon diranja životinja i prije priprave sirove hrane. Također je potrebno održavati čistoću čitavog tijela redovitim kupanjem. Zube treba prati najmanje dva puta na dan ispravnim četkanjem, i to ujutro i uvečer prije spavanja. Tako se sprječava pojava kod nas još jako raširene zubne bolesti – karijesa. Toaletne potrepštine kao sapun, pasta i četkica za zube, češalj itd. moraju biti dostupne da bi se mogle provoditi navedene mjere.

U provođenju osobne higijene treba biti svjestan činjenice da količina pitke vode nije neograničena te je potrošnju potrebno racionalizirati, npr. ne pustiti vodu da nepotrebno teče, a u nekim sredinama već su počeli upotrebom vode koja nije za piće u druge svrhe da bi se što više sačuvala pitka voda (npr. ispiranje nužnika morskom vodom).

Higijenski ispravna voda i higijenski nužnici pomažu sprječavanju širenja bolesti.

Sve manje količine pitke vode i sve veće količine otpadnih voda veliki su ekološki problem. Higijenski ispravna voda jedan je od osnovnih higijenskih preduvjeta zdravlja. Voda kao i ispravna dispozicija otpadnih tvari trebaju biti prioriteti svake sredine. Otežano je, a katkad i nemoguće, provoditi mjere osobne higijene ako nisu zadovoljene mjere opće higijene u zajednici. Ako nema opskrbe vodom putem vodovoda, treba rabiti bunare koji moraju biti kontrolirani i zaštićeni od eventualnih onečišćenja. Vodu prije upotrebe treba dobro prokuhati ako nismo sigurni u njezinu higijensku ispravnost. Otpadne tvari treba pravilno disponirati.

Ako ne postoji kanalizacija, nužno je graditi nužnike s pravilno građenom septičkom jamom. Na seoskim domaćinstvima važno je pravilno disponirati i feces životinja, tako da što manje onečišćuje okolinu, posebno izvore vode. Iako je Zemlja vodeni planet, količine pitke vode s u ograničene i mnogobrojne sredine već danas pate od nestašice vode. Trebamo biti sretni što u našoj domovini još imamo zdravih izvora pitke vode koju treba očuvati od svih mogućih organskih i anorganskih onečišćenja do kakvih dolazi nebrigom i nedovoljnom sviješću u industriji, prilikom raznih vrsta gradnje (npr. ceste), dispozicijom otpada (smetlišta, odlaganje radioaktivnog i drugih vrsta otpada) itd. Otpadne vode treba pročišćavati suvremenim sustavima i tek nakon toga ih pustiti u prirodu.

Hrani je potrebno obratiti posebnu pozornost.

Jedna narodna izreka kaže da smo ono što jedemo. Uzgoju i pripravi hrane treba posvetiti posebnu pozornost. Danas govorimo o zdravoj i prirodnoj hrani. Takvu hranu nije lako uzgojiti zbog sveopćeg onečišćenja tla, vode, zraka i dodatnih onečišćenja do kojih dolazi prilikom uzgoja hrane. Jedna od novijih potencijalnih opasnosti je hrana dobivena genetičkim manipulacijama (inženjeringom). Prilikom priprave hrane potrebno je temeljito kuhanje, a kod hrane koja se uzima sirova ispravno pranje. Time umanjujerno mogućnost da opasne klice ostanu u hrani. Ovisno o vrsti hranu treba ispravno čuvati u prikladnim posudama, po potrebi na hladnome mjestu (hladnjak) i nedostupno mogućim onečišćenjima od strane ljudi i životinja.

Smeće moramo reciklirati i higijenski odlagati.

Higijensko odlaganje smeća nužno je u očuvanju zdravlja i sprječavanju širenja bolesti. Promišljenom upotrebom svih dostignuća suvremene civilizacije smanjujemo i, količinu smeća i ukupnog onečišćavanja okoliša. Navest ćemo nekoliko primjera kako možemo pomoći prirodi:

  • reciklažom svih otpadnih tvari koje se mogu reciklirati (papir, staklo , metali, plastika);
  • kompostiranjem biološkog otpada;
  • izgradnjom spalionica smeća za uništavanje nereciklirajućih materijala uz istodobno dobivanje energije od izgaranja.

U nerazvijenim sredinama u kojima nema organiziranog odvoženja smeća isto treba maksimalno reciklirati a ostatak zakapati. Prilikom kupnje treba obratiti pozornost i dati prednost proizvodima koji se nalaze u biorazgradivu pakovanju.

Suvremeni čovjek sve se više udaljava od prirode i nanosi joj štetu zanemarujući prednosti zdravog načina života i zdrave prehrane .

Suvremenim načinom života čovjek se udaljio od prirode i u mnogim segmentima ostavio negativan trag. Treba imati na umu da svatko svojim aktivnim djelovanjem može pomoći očuvanju prirode jer onečišćenja nastaju i našom vlastitom svakodnevnom aktivnošću, a ne samo djelovanjem nekog drugog, npr. velike industrije. Način grijanja u kućanstvu, kupovanje proizvoda koji štite ozon primjeri su aktivnosti kojima možemo djelovati na onečišćenje zraka i promjene klime. Svakodnevno smo svjedoci nekontrolirane sječe šuma koja dovodi do erozije tla i nestanka biljnih i životinjskih vrsta. Šume su nam važne i kao pročiščivaći zraka i proizvođači kisika nužnog za život svim bićima. Osim toga, šume nas štite i od buke prometnica i industrije i uljepšavaju krajolik.

Vrlo često i sami sudjelujemo u uništavanju zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. U želji za povećanjem proizvodnje hrane pošto-poto čovjek iscrpljuje i isušuje tlo prekomjernom obradom te unosi previše kemijskih zaštitnih sredstava i koncentriranih gnojiva, a to ostavlja trajne posljedice na tlo i podzemne vode. Suvremeni način života iziskuje izgradnju velikih naselja i brzih prometnica koje svojom bukom i izgledom narušavaju prirodu i zdrav život stanovništva. Mnoga tehnička postrojenja izgrađena su bez vođenja računa o zaštiti okoliša i ljudi.