Predškolsko dijete, bilo da crta, slika, modelira, konstruira ili gradi, čini to na svoj originalan način. Zato se dječji likovni radovi toliko razlikuju od likovnog prikazivanja odraslog čovjeka, što je posve prirodno, jer dijete nije isto što i odrastao čovjek.
Zato odgajatelj u predškolskoj ustanovi mora biti dobar psiholog i likovni pedagog. Međutim, to nije dovoljno, jer velik dio predškolske djece ostaje (za sada) još neobuhvaćen sistematskim odgojem i obrazovanjem. Budući da je likovni odgoj važan faktor pravilnog razvitka djeteta te dobi, važno je poznavati sve one osobine i karakteristike koje dječje likovno izražavanje sadrži.
MALENO DIJETE, NE PRIKAZUJE PREDMETE ONAKO KAKO SE VIDE (realno), već kako ih ono sebi s pomoću pamćenja zamišlja (predočuje). Ono, također; još nema dovoljno razvijene sposobnosti baratanja olovkom ili kistom, a njegovi su interesi drukčiji od interesa odraslog čovjeka.
Zato ono crta ili slika (modelira itd.) predmete i oblike na pojednostavljen način, ispušta detaIje (ili dodaje nešto novo) i iznosi samo ono što je za njega značajno i što mu je izazvalo najjače doživljaje. To specifično pojednostavljenje oblika ima obilježje shematskog prikazivanja, a tipičan primjer je lik čovjeka kojeg preoblikuje na razne načine.
Druga osobina dječjeg likovnog izražavanja jest u tome što dijete ne prikazuje predmete samo onako kako ih vidi, već i sve ono što o predmetu zna. Na primjer, nacrta kuću s prozirnim zidovima, pa su vidljive stvari i ljudi u njoj: stol, stolice, krevet, majka koja kuha i slično. Sve to u kući postoji pa dijete želi likovno opisati.
Odrasli često smatraju ovakvo dječje prikazivanje lošim i krivim . To nije pravilno, jer se realizam odraslih ne smije izjednačavati realizmom djeteta. Dijete nije toliko spretno, ali je neobično smjelo u potezu i dosjetljivo u načinu prikazivanja. Figure i predmeti u njegovim crtežima redovno lebde u zraku.
Tek kasnije (od 5 god. dalje) postavlja predmete na jednoj crti (tzv. “crta tla”) i sređuje nacrtane predmete u prostor papira. Često puta donji rub papira zamišlja kao crtu, pa se oblik koji crta širi preko čitave plohe papira. Ako mu je pažnja više usmjerena na sam oblik, detalje i ukrase na njemu, onda mu sama ploha predstavlja teren (crtež puža, dijete 5 god. 4 mj.). Dijete je reklo : “To je livada na kojoj je puž “.
OSOBINA DJEČJEG LIKOVNOG IZRAŽAVANJA JEST NEPROPORCIONALNOST
Dijete ne može znati zakone proporcije. Stoga možemo uočiti kako ono povećava neke dijelove na predmetu, jer su za njega interesantniji. Zbog toga i povećava pojedine dijelove tijela čovjeka: velika glava – malo tijelo, ruke – koje su jako izdužene. Nedostatak proporcije izražen je i u odnosima među raznim predmetima: cvijet velik kao kuća.
Međusobna neusklađenost oblika koje dijete prikazuje više puta je slučajna, ali u znatnoj mjeri tome pridonose i njegova emocionalna doživljavanja u odnosu na lik koji prikazuje. Na primjer, dijete je prikazalo sebe kako daruje cvijece majci za dan žena. Cvijeće je dvostruko veće od nacrtanih figura. To nerazmjerno povećavanje simbol je ljubavi osjećanja koje dijete gaji prema majci.
OSOBINA DJEČJEG LIKOVNOG IZRAŽAVANJA JEST I NEDOSTATAK PRIKAZIVANJA POKRETA
Naslikanoj ili nacrtanoj figuri postavlja glavu i tijelo “en face” , a noge u profilu . Ta promjena položaja nogu sugestija je kretanja. Dijete postupno prelazi na prikazivanje pokreta i radnje, što se može pospješiti temama koje su žive i dinamične . Ako je gledalo na televizij i klizanje na ledu, što ga sigurno oduševljava, predložimo mu da nacrta sebe na klizaljkama.
Djeca imaju vrlo razvijen smisao za simetriju. Simetrij a je prvi znak likovnog reda u dječjem crtanju, slikanju i modeliranju. Ona je izražena na ukrasima koje dijete crta ili izrađuje, a i na pojedinim djelovima predmeta. Na primjer, vaza sa cvijećem ima jednak broj cvjetića na jednoj i drugoj strani, lutkina haljina nacrtana je sa simetrično raspoređenim ukrasima.
DIJETE I BOJE
Posebnu sklonost predškolsko dijete pokazuje prema bojama. Koristeći se bojom, (bilo da slika temperama, vodenim bojama ili da naljepljuje raznobojne papire) najviše ga privlači njezin intenzitet. Bojama slika odmah, bez prethodnog crtanja predmeta u olovci. To mu uspijeva jer nema većih tehničkih poteškoća i jer boja maksimalno izaziva u djetetu želju da je iskuša na bijeloj površini papira. Upotrebljava boje bez obzira na stvarnu boju predmeta. Lice čovjekove figure boji, na primjer, plavom, drveće ljubičastom, mačku zelenom bojom. Dijete te dobi izražava posebnu ljubav i simpatiju prema nekim bojama.
Na primjer, neka djeca mlađe predškolske dobi naslikaju čitavu sliku crvenom bojom. Tek postupno dolazi do toga da odabire boju koja odgovara samom predmetu. Dijete se ne smije ograničavati pri izboru boja, i zato je potrebno da mu bude na raspolaganju što više vrsta boja, da ih može odabirati prema vlastitoj želji i potrebi.
Sve ove osobine dječjeg načina likovnog izražavanja potrebno je poznavati da bi se dječjoj likovnoj aktivnosti pristupilo s ispravnim shvaćanjem. Treba osigurati stalan razvoj njegovih sposobnosti prikazivanja, a toga nema bez svjesnih i namjernih utjecaja okoline. Uz to, moramo dati djetetu dovoljno dobrog likovnog materijala i sredstava koja mu odgovaraju za rad. Zašto je rad djeteta (5 god. 4 mj.) koje je nacrtalo puža tako dobar i interesantan?
Dijete je imalo na raspolaganju nekoliko vrsta flomastera. Finiji i deblji tragovi linija naveli su dijete da tako precizno ukrasi puža i da ga dotjeruje različitim ukrasima. Taj je rezultat dokaz što se pravilnim likovnim odgojem djeteta može postići. Vidljiva je skladnost i sigurnost pokreta ruke, a oni su veoma važni za kasnije svladavanje pisanja u osnovnoj školi.
Likovne aktivnosti jedan su oblik dječjeg stvaralaštva kojim dijete reagira slobodno, nesputano i spontano. Ako primijetimo da dijete ponavlja uvijek isti oblik i ne pokazuje napredak, onda za to postoje i uzroci . U normalno psihički razvijenog djeteta ne smije doći do stereotipnosti u prikazivanju oblika.
Foto: Lisa S./Shutterstock